Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 6° 6° 1
19. siječnja 2020.
Pod svijećama burze rada Gabrijele Galić

Vlada steže obruč oko sindikata

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 11. veljača 2014. u 15:23 2014-02-11T15:23:50+01:00

Tek u slučaju da se preraspodjela kreće između 56 do 60 sati tjedno sindikati stupaju na scenu. Drugim riječima po nalogu poslodavca radnik dnevno može raditi 16 sati. A ako kojim slučajem preraspodjela pretpostavlja da radnik nema osam propisanih sati odmora, onda će se to uređivati kolektivnim ugovoro

Zakon o radu, Zakon o reprezentativnosti, Zakon o računovodstvu neprofitnih udruga, pa i Zakon o zaštiti na radu. Svi ti dokumenti nalaze se u postupku donošenja i svi oni na neki način umanjuju ulogu sindikata.

Neki, poput računovodstva neprofitnih udruga, i poslodavaca. I zbog tog zakona sindikati će, sasvim sigurno, državu tužiti Međunarodnoj organizaciji rada. No, to je samo jedna od karika stezanja obruča oko, prije svega, sindikata. 

   O tome koliko je važan socijalni dijalog, koliko ga treba njegovati i zbog čega, naslušali smo se i u prošlosti i u sadašnjosti. Jedna od karika tog prevažnog socijalnog dijaloga su i sindikati. Koliko su oni važni pokazuju i aktulani prijedlozi zakonodavnih izmjena. Prijedlogom zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija, nad sindikalnim kao i poslodavačkim udrugama javna vlast pokušava uspostaviti kontrolu. 

   No, puno opasnije stvari kotrljaju se kroz neka nova rješenja unutar radnog zakonodavstva. I dok se postupak utvrđivanja reprezentativnosti udruga više kao i udruga niže razine utvrđuje Zakonom o reprezentativnosti, dodatno administriranje propisuje se i kroz izmjene Zakona o radu. I tu se igra na kartu onog što bi u svakoj demokratskoj državi trebalo biti nedopustivo – ograničavanje slobode udruživanja.

Ovoga puta propisivanjem obveze izvještavanja o održanoj skupštini, što je u pravilu najviše tijelo sindikata, kao i broju članova. Prebrojavanje članstva pritom se regulira zakonom o reprezentativnosti. 

  Fleksibilnije uređenje odnosa na tržištu rada za sobom nosi i umanjivanje uloge sindikata u radnim odnosima, barem prema zakonodavnim prijedlozima.

Pa se tako iznimke od primjene odredbi o dnevnom i tjednom odmoru ubuduće više neće regulirati kolektivnim ugovorom, već odredbama ZOR-a. Poslodavci će raspored radnog vremena uređivati sami, uz obvezu da unaprijed izvijesti radnika o preraspodjeli.

Tek u slučaju da se preraspodjela kreće između 56 do 60 sati tjedno sindikati stupaju na scenu. Drugim riječima po nalogu poslodavca radnik dnevno može raditi 16 sati. A ako kojim slučajem preraspodjela pretpostavlja da radnik nema osam propisanih sati odmora, onda će se to uređivati kolektivnim ugovorom.

Na mala vrata u igru se ubacuju i radnička vijeća prijedlogom da se puno radno vrijeme može ugovoriti kolektivnim ugovorom ali i sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca. To do sada, kao ni plaća i ostale teme kolektivnog ugovora nije bilo u nadležnosti radničkog vijeća. Zadiranje u radno vrijeme, početak je oduzimanja »ovlasti« sindikatima za kolektivno pregovaranje.

Takvo marginaliziranje sindikata dogodilo se u nizu zemalja u kojima su se proteklih godina provodile mjere štednje. Krajnja posljedica na domaćoj sceni mogla bi biti da će se i ono malo kolektivnih ugovora u zemlji kroz koju godinu pretvoriti tek u lijepu uspomenu. 

  Agencijski rad sad je strogo zakonski određen. I kako on izgleda u praksi, pojma nemamo osim što povremeno neki agencijski radnik prizna da se u njegovu slučaju zakon ne primjenjuje. U budućnosti, više neće biti mogućnosti da se kolektivnim ugovorima dogovore slučajevi u kojima se kod korisnika neće moći zapošljavati agencijski radnici.

No, agencijski radnici moći će s agencijom koja im je poslodavac kolektivno pregovarati i to kako bi ugovorili niža prava. Dumping će se obiti sindikatima o glavu. No, socijalni dijalog i dalje će živjeti. U mislima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.