Ako je za riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela slučaj Benac omča oko vrata, onda je slučaj Jurešić omča oko vrata Zlatku Komadini. Ta dva slučaja dokazuju da stranačko uhljebljavanje i birokratska bahatost nemaju politički predznak.

Naime, u Hrvatskoj je zakonskim propisima točno propisano što je rad na odgovarajućim poslovima: to je radno iskustvo ostvareno u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci.

Znači, nemoguće je ostvariti traženi broj godina radnog staža u visokoj stručnoj spremi ako ste VII. stupanj stručne spreme (VSS) stekli te iste godine kad je objavljen natječaj. To vrijedi za sve građane RH, osim za one koji su izabrani i prije provedenog natječaja.

No, Jurešić nije kao svi građani, on je dio stranačke križaljke, odnosno međustranačkih trgovina, a sve o trošku građana koji plaćaju poreze, a iz kojih se takvi ljudi nemalo plaćaju.

Valja podsjetiti da je nakon drugog ukidanja imenovanja Valerija Jurešića za županijskog pročelnika na scenu stupila dvoipolmjesečna pravna alkemija u režiji županijske i državne uprave kakve se ne bi posramile ni najzaostalije balkanske administracije.

Nakon što je u lipnju 2015. godine župan Komadina postupio po rješenju Upravne inspekcije i donio odluku o ukidanju rješenja o izboru Jurešića za pročelnika, ovaj je podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci protiv Županije. U međuvremenu je otišao na godišnji odmor u trajanju od 40 dana nakon kojeg odmah odlazi na bolovanje. Po isteku bolovanja, temeljem rješenja župana, odmah odlazi na neplaćeni dopust zbog rada na doktoratu.

Dana 9. rujna 2015. Jurešić se vraća na posao nakon rješenja Upravnog suda u Rijeci kojim se rješenje župana o ukidanju rješenja o izboru Valerija Jurešića za pročelnika stavlja »na čekanje« do pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci. Župan naravno nije uložio žalbu na takvo rješenje Upravnog suda u Rijeci.

Znači, nakon župana Zlatka Komadine, blagoslov za ismijavanje pravde i jednakosti svih građana pred zakonom dao je i Upravni sud u Rijeci koji je omogućio ostanak Valerija Jurešića na radnom mjestu na kojem on ne bi smio biti.

Možda je Valerij Jurešić najbolji pročelnik za kulturu na svijetu, možda boljega kadra od njega u cijeloj Hrvatskoj nema, ali sve to pada u vodu pred tužnom istinom da je on izabran na to mjesto a da nije ispunio natječajne uvjete, pred tužnom istinom da je slučaj Jurešić postao primjer ismijavanja jednog od temeljnih demokratskih postulata – da su svi građani pred zakonom jednaki.

Naime, Jurešić je, zahvaljujući Zlatku Komadini i njegovom cinizmu, jednakiji. A sav taj cirkus i bezobrazluk valja pretvoriti i u kune. Jer, svaki mjesec građani Primorsko-goranske županije izdvajaju oko 12.000 kuna neto, u bruto iznosu to je puno više, za plaću čovjeka koji za radno mjesto na kojemu radi ne ispunjava uvjete. I tako godinama.