Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 6
Sutra: 14° 14° 6
19. svibnja 2019.
Goranski vidikovac

Komentar MARINKO KRMPOTIĆ U Hrvatskoj svi imaju prava, a odgovornosti nigdje

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 11. ožujak 2019. u 17:27 2019-03-11T17:27:17+01:00

Nedavno smo čitali kako su dva gradonačelnika s područja Primorsko-goranske županije kažnjena s ukupno 19.000 kuna jer nisu zatražila mišljenje Povjerenstva za sukob interesa. Ne bi li i ministri – kad im se otkaz već ne može dati ni pod razno – trebali pripomoći državnom proračunu plaćanjem kazni koje su, ma što oni mislili, itekako zaslužili

Svaki veći skandal u Hrvatskoj redovno izaziva plimu odbijanja bilo kakve odgovornosti. U Hrvatskoj, čini se, svi imaju neka prava, a odgovornosti najčešće baš nigdje. Posljednji takvi primjeri stižu iz Zadra i Paga.

U Zadru je na slobodu pušten tip koji, sudeći po njegovom izgledu, dnevno bar 5 do 6 sati boravi u teretani i u takvoj je fizičkoj spremi da bi bez većih problema u pet-šest dana propješačio Saharu. Kad bi ušao u koridu s bikom, bik bi imao malo šansi. No, majstor je umjesto bika odabrao krhku djevojku i izbatinao je na neviđeno brutalan način.

Baš hrabro. Zbog čisto proceduralnih razloga koje su iskoristli njegovi lukavi branitelji, dečko je na slobodi. Trenira, održava formu i jedva čeka opet ući u »ring« s kakvim curetkom.

U Pagu je zabilježen još bolesniji i morbidniji te zdravom razumu jednostavno nepojmljiv događaj kad otac svoje četvero djece, od kojih najstarija curica ima osam godina, baca poput cigli s balkona na beton. Taj je bolesnik imao prijave, nadležne institucije predlagale su reakciju, ali je netko negdje nešto zaustavio pa je ostao »biti tata« sve dok dječicu nije počeo bacati s balkona.

Zajednički nazivnik u ova dva klasična psihopatska slučaja je da – nitko nije kriv. Zadarski nasilnik pušten je da se brani sa slobode jer je sve rađeno po zakonu i što se tu javnost uopće ima pitati, komentiraju pravnici ne želeći uopće raspravljati o tome da su zakoni očigledno toliko blesavi da je tragikomično smatrati ih zakonskim odredbama.

U paškom slučaju vrlo brzo se saznalo kako je napravljen itekako uočljiv niz propusta u tamnošnjem Centru za socijalni rad, ali kad se počelo govoriti o mogućnosti otkaza šefici te institucije, skočili su socijalni radnici iz gotovo cijele Hrvatske i čvrsto stali u obranu te »jadne« žene koja, po njima, pa vidi se to iz svemira, ništa nije kriva.

Još prije toga mediji su tražili i odgovornost ministrice Murganić, na što ih je Plenković lijepo upitao da otkud im uopće ta ideja. Pa da. Što bi teta Murganićka uopće za to i odgovarala, nije njeno da se bavi takvim gadnim stvarima. Ona je »ministarka«.

Problem je, između ostaloga, i u tome što se u Hrvatskoj, kad se god postavi pitanje bilo čije odgovornosti, istog trena kao savršeni obrambeni mehanizmi gotovo instinktivno javljaju struka i politika. Struka (u ovom slučaju pravnici i socijalni radnici) odmah počne s popovanjem o tome kako svi koji nisu dio struke pojma nemaju o tome što se i kako radi pa onda logično nemaju ni pravo tražiti tamo neke ostavke.

Kod političara je sve potpuno isto, samo što se polazi sa stajališta »plemenske«, odnosno stranačke pripadnosti pa se ni pod koju cijenu »ne da« na svoje jer se kritika prema njima ne tumači njihovom nesposobnošću, već političkim podmetanjem druge strane. Primjerice, Bernardić sad hrabro traži ostavku gospođe »ministarke«, ali da je on na vlasti, branio bi je Plenkovićevom mantrom »otkud vam uopće ta ideja«.

Nije ni javnost – ponajprije mediji – u svemu bez mana i krivnje. Okrenuti tijekom posljednja dva-tri desetljeća u smjeru da gledanost i čitanost donosi samo loša i ružna vijest, mediji poštujući taj »škandal stil« često temi pristupaju prilično površno i umjesto jače analize, odmah se ide na krupnije mjere, primjerice ostavku ministrice, ostavku šefice zadarskog tzv. Centra za socijalni rad...

Jer, činjenica je da ministrica Murganić do trenutka užasa na Pagu nije pojma imala tko je bolesni nasilnik, kao što nitko – pa ni vodeća osoba zadarskog Centra – ni u primisli nije mogao pretpostaviti tako bolestan čin. Dakle, ostavka ili otkaz možda su ipak pregrube mjere. No, isto je tako nedvojbeno da netko u spomenutim slučajevima nije dobro radio svoj posao. Ne bi li mu se na temelju te neosporne činjenice trebala, recimo, propisati dobra financijska kazna!?

Jer, nedavno smo čitali kako su dva gradonačelnika s područja Primorsko-goranske županije kažnjena s ukupno 19.000 kuna jer nisu zatražila mišljenje Povjerenstva za sukob interesa vezano uz posao koji su njihove lokalne samouporave dale firmama njihovih supruga. Pazite – kažnjeni su jer nisu tražili mišljenje, a ne zbog prekršaja! E sad – s koliko će novaca biti kažnjeni uključeni u zadarske slučajeve? Pravnici koji su itekako znali da se sprema izigravanje rokova, šefica koja je itekako znala da nešto s tom obitelji nije u redu, ministrica koja je priznala da sustav ne funkcionira?

Ne bi li i oni – kad im se otkaz već ne može dati ni pod razno – trebali pripomoći državnom proračunu plaćanjem kazni koje su, ma što oni mislili, itekako zaslužili. Ne krene li se u Hrvatskoj bar na tu razinu, ostat će sve kao i do sada – nitko ni za što zakonski neće biti kriv. Povijest nas uči da takvo stanje prije ili kasnije završava uzimanjem pravde u svoje ruke. A kad dođemo do toga, onda neće biti bitni ni sudovi, ni pravnici, ni političari...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka