Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
24. listopada 2019.
PUN KUFER

kolumna LJERKA BRATONJA MARTINOVIĆ Život o koncu

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 17. prosinac 2018. u 17:31 2018-12-17T17:31:53+01:00

Još jedna inspekcija Ministarstva zdravstva danas je na terenu i ispituje zašto je izgubljen ljudski život. Ovaj put devetogodišnjeg djeteta. Možda će utvrditi da je posrijedi bio ljudski faktor, možda da je sve odrađeno u skladu s pravilima struke, možda da je smrt bila neizbježna ili da ponekad, u određenim situacijama, ni najmodernija medicina jednostavno nema načina da pomogne. Posve nebitno.

Ovo sada već postaje stvar principa. Više nije u pitanju je li medicina mogla pomoći, kakva je bila dijagnoza, je li u pozadini bila druga bolest, i koliko je stručna bila čija procjena. Dijete je umrlo od sepse. I to nakon što je više puta uzastopno vraćeno iz zdravstvene ustanove kući. Sepsa je opasna, brza i smrtonosna bolest gdje bakterija zahvaća i onesposobljuje sve organe, ali su šanse za izlječenje veće su što se ranije počne primjenjivati odgovarajuća terapija. Ovu su jednostavnu jednadžbu više puta u javnosti, prigodno, o Svjetskom danu sepse, iznosili sami medicinski djelatnici, nabrajajući pritom i simptome koji upućuju na sepsu. Da bi o tome informirali građane, roditelje.

Je li itko o tome informirao liječnike? Dijete koje ove godine nije dočekalo Božić dvaput je u istom danu, u pratnji zabrinutog roditelja, stiglo u hitnu službu i dvaput je iz nje vraćeno kući. Kako je to moguće? Kako je moguće da doktor, svjestan toga da je dijete, nakon što je već jednom poslano kući, opet stiglo u hitnu, vjerojatno zbog ozbiljnog razloga, a ne zato što mu tata voli obilaziti ordinacije, ne poduzima ništa, nego ga šalje pedijatru, idući dan, na redovni pregled? Drugi dan je, očito, bilo prekasno, jer djetetu koje je helikopterom prebačeno iz Metkovića u splitsku bolnicu više nije bilo spasa.

Kako će se s time nositi roditelji nesretnog dječaka iz Metkovića, to samo oni znaju. Sepsa je opasno stanje, visoke smrtnosti, i ishod bio možda bio isti da je dječak primljen i liječenje započelo čim je prvi put stigao u hitnu, da je odmah prebačen u Split, da je odmah primio terapiju. Možda mu, u kombinaciji gripe i streptokokne upale, doista nije mogla pomoći ni najmodernija medicina. Ali njegovi roditelji to nikada neće saznati. Samo zato što nečijom odlukom zasad nepoznatog motiva dječak nije zbrinut odmah, već sutradan, nakon što je s roditeljima obišao tri ambulante da bi našao uredujućeg pedijatra.

Ovo nažalost nije prvi takav slučaj u Hrvatskoj. Svake godine streptokokna i meningokokna sepsa odnesu poneku žrtvu, mahom u dječjoj dobi. Tragično, ali neizbježno, kažu doktori, jer sepsa kreće i završava rapidnom brzinom, ponekad u roku od samo šest sati. Bilo je međutim slučajeva poput ovog, kad je šestogodišnjak iz Svetog Jakova umro zbog streptokokne sepse nakon što je pet dana obilazio doktore. Kad je došao do bolnice, bilo je prekasno. Na godinu dana zatvora osuđen je, ne tako davno, mladi doktor iz Đakova jer nije prepoznao infarkt miokarda kod 34-godišnjeg pacijenta koji je ubrzo preminuo. Liječnica i sestra koje su neodlaskom u kućnu posjetu skrivile smrt 11-godišnje djevojčice iz Križevaca, koja se ugušila od napada astme, prvo su osuđene na zatvorsku kaznu, da bi je sud preveo u uvjetnu.
Za ovakve slučajeve pojedinci koji su počinili propust moraju odgovarati, ali ne samo oni . Nije dovoljno strpati u zatvor liječnika čijim je propustom pacijent umro i smatrati problem riješenim.

Problem i dalje postoji, a isplivat će, prije ili kasnije, s nekim novim infarktom, napadom astme ili streptokoknom sepsom. Problem je u sustavu, jer se u zdravstvu ne možemo oslanjati samo na to koliko je tko stručan i odgovoran. Doktor u hitnoj mora znati da ne može otpraviti pacijenta s dvojbenim simptomima, a da mu prethodno nije provjerio, u ovom slučaju, krvnu sliku. Osim vlastite savjesti, to mu mora jasno reći i njegov poslodavac. Na zapadu to znaju, pa u dramatičnoj priči iz Južnog Walesa, gdje je djevojčica umrla od astme nakon što ju je liječnica odbila primiti jer je na zakazani pregled kasnila četiri minute (!) previše, nisu svu krivnju svalili na bešćutnu liječnicu, niti su se pravdali da je u nekim slučajevima smrtni ishod neizbježan. Ne, odlučili su mijenjati nakrivo postavljen sustav u kojem su pravila takva da se zbog kašnjenja na termin pacijenta odbija, u kojem doktori nemaju dovoljno vremena da bi se posvetili pacijentu i nemaju potporu kolega od kojih mogu, u slučaju da nisu sigurni kako postupiti, zatražiti drugo mišljenje. Mjere su poduzeli da bi se izbjegle buduće tragedije.

U tome je deficit našeg zdravstva. Kad se smrt dogodi, važno je samo izvući se iz neugodne situacije neokaljan. To što djeteta više nema, i što će se smrt dogodine dogoditi nekom drugome, nije u fokusu politike. Važno je reći da je naš zdravstveni sustav među boljima u svijetu, s obzirom na ono koliko za njega plaćamo, i da pogreške u sustavu, tako nepogrešivom, ni ovoga puta nije bilo. Načekat ćemo se, a pitanje je hoćemo li doživjeti, trenutak kad nam ministar zdravstva prizna da sustav nije dobar, i da će ga već sutra hitno mijenjati da se više nikada ne dogodi da ijedan pacijent, veliki ili mali, bude vraćen kući, ignoriran ili pušten da čeka ako mu život visi o koncu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.