Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
16. listopada 2019.
Pun kufer

LJERKA BRATONJA MARTINOVIĆ Dan D za obrazovnu reformu

Foto Silvano Ježina
Foto Silvano Ježina
Autor:
Objavljeno: 12. studeni 2018. u 14:12 2018-11-12T14:12:47+01:00

Iako nije Cjelovita kurikularna reforma, Škola za život nikako ne mora biti loše rješenje. Velika je stvar što se nakon desetljeća čekanja i propalih reformi nešto uopće počelo mijenjati u hrvatskim školama

Europska unija dala je našoj obrazovnoj reformi vjetar u leđa, osiguravši novih 2,2 milijuna kuna da bi ojačala kompetencije ravnatelja i educirala učitelje i profesore. Aktualna postava na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja dobila je pohvalu Europske komisije za pokretanje ambiciozne reforme u obrazovanju, a okuražena pozitivnim impulsima s te visoke razine, ministrica Divjak sve rezolutnije najavljuje da će od iduće jeseni sve škole raditi po novom, reformiranom programu.

Ako se plan realizira, prvi put u hrvatskoj državi provest ćemo reformu obrazovanja koje je ovakvo kakvo je danas, bez pretjerivanja, već svima odavno počelo izlaziti na uši. Zbog čega osnovci iz povijesti moraju znati ime baš svakog hrvatskog bana i kneza i naučiti barem 50-ak godina u kojima su se zbili određeni povijesni događaji po polugodištu, a srednjoškolci nabiflati da mnogostanični eukarioti u životnom ciklusu imaju dvije faze – haploidnu i diploidnu, pri čemu mnogostanična haploidna nosi naziv i gametofit, a koja se izmjenjuje s mnogostaničnom diploidnom fazom – sporofit? I istodobno nemati pojma o tome što to zapravo znači, a kamoli zašto su, recimo, važni parlamentarni izbori, što je aktivni građanin, što su kamate i kako upravljati novcem.

Iako svi znaju da ovako više ne ide, skepsa prema započetoj reformi je velika, osobito u onom dijelu populacije koji je bezrezervno podržavao Cjelovitu kurikularnu reformu pokrenutu pod voditeljskom palicom Borisa Jokića. Cjelovita kurikularna reforma proglašena je mrtvom, no čak i sam Jokić ne odbacuje mogućnost da Škola za život, kao mutirana i osakaćena verzija njegove reforme, poluči pozitivne promjene u školama. Škola za život trenutačno se bori s porođajnim mukama. One su uglavnom vezane uz digitalizaciju škola, pa se tako djeci razbijaju tableti, internetska veza u školama šteka, a učenici, da bi obavili ono što se od njih očekuje u digitaliziranoj školi, troše vlastiti internet ili se tabletima uopće ne služe.

Suštinski dio reforme, prema prvim procjenama s terena, ide nešto pozitivnijim smjerom. Učitelji i nastavnici dobili su više slobode, pa i više razmišljaju o tome kako će djeci omogućiti da shvate gradivo, promisle o tome što uče i donose vlastite zaključke. U školama su ipak oprezni: ne žele se upuštati u ocjenjivanje obrazovnog eksperimenta jer pitanje je što će biti do kraja školske godine: kakvi će biti ishodi i hoće li učenici pokazati da su promjene dale ikakvog rezultata u pogledu njihove kritičnosti, razmišljanja, zaključivanja i razumijevanja gradiva.

Godina koja je pred nama bit će ključna za uspješnu pripremu frontalnog uvođenja Škole za život, ako evaluacija eksperimentalne provedbe pokaže da reforma zaslužuje ulazak u sve škole. Nažalost, premalo znamo o tome kako će se uspješnost Škole za život mjeriti, i hoće li reforma koju su iznjedrili politički pritisci i dogovori, a guraju je naprijed politički interesi, školama donijeti dugo očekivane promjene. U tome nam pomažu i međunarodni stručnjaci, od Finske do Novog Zelanda, no hoće li njihovi savjeti prevagnuti nad pritiskom domaćih dušebrižnika koji u svakoj promjeni vide prijetnju hrvatskom identitetu, tek će se vidjeti.

Na javnu raspravu uskoro stižu predmetni i međupredmetni kurikulumi, a to su oni sadržaji oko kojih se lome ideološka koplja podijeljene Hrvatske: koliko će nacionalne povijesti biti zastupljeno u nastavi, kako će se prezentirati Drugi svjetski rat na ovim prostorima, ima li dovoljno Domovinskog rata, kako su prezentirane teme o spolnosti, kontracepciji, predbračnom seksu, pobačaju.... Koji će naslovi biti u lektiri, jedno je od ključnih pitanja oko kojih se rado vodi polemika, iako reforma i školska lektira imaju vrlo malo kauzalne veze.

Tu će se vidjeti kakvo je raspoloženje hrvatskih građana prema reformi, a prije svega koliko će žestoki sada, kad je Jokićeva reforma pala pred digitalizacijom i Školom za život, biti pripadnici konzervativnih struja koje su žestoko napadale Cjelovitu kurikularnu reformu kao neprovedivu, štetnu, pa čak i protuhrvatsku. Vidjet će se i kakvi su dokumenti koji su preživjeli višestruko »češljanje« u režiji aktualne koalicije HDZ-HNS, i koliko su slični (ili različiti) od onog za što se masovno prosvjedovalo na ulicama hrvatskih gradova 1. lipnja 2016.

Iako nije Cjelovita kurikularna reforma, Škola za život nikako ne mora biti loše rješenje. Velika je stvar što se nakon desetljeća čekanja i propalih reformi nešto uopće počelo mijenjati u hrvatskim školama. Nadajmo se da se reforma neće potpuno izobličiti pred pritiscima onih koji promjene ne žele, i da neće pasti s prvom idućom smjenom vlasti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.