Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 4° 7° 2
17. siječnja 2018.
Vritnjak naprvo Slavice Mrkić Modrić

Kolektivna sinkopa

Kolektivna sinkopa
Kolektivna sinkopa
Autor:
Objavljeno: 16. listopad 2017. u 20:09 2017-10-16T20:09:20+02:00

Umjetno bin začela sinkopu kad bin znala da ću kad se zbudin videt punu Sabornicu ka šegavo poveda, da j' va Hrvaskoj finil Drugi svjetski rat, da j' saki svoga tela gospodar... Ovako ću ju abortirat i nastavit budna sanjati

Va našemu zaselku mjesnoga odbora ale ZMO-u ovu j' šetemanu bilo »budi se istok i zapad, budi se sjever i jug«. Sad van ni ćaro ki se j', ni zač se j' budil. Zbudil se je ZMO i so njegovo stanovništvo, ča znači nas negdere trejsetak, ovisno va komu štajonu brojiš, a za pravo reć, ni mane ni jasno koga smo se vranića opće budili kad nan je tako lipo bilo va besvjesnomu stanju skoro pa leto dan. Ma, kako nikada ne znaš kada će te ta sakramenska sinkopa strefit, ni kuliko, i s ken intenziteton ale jačinun će te ćapat, tako ne znaš ni kad će te pušćat, odnosno kad ćeš se zbudit.

Ne znan ni ča j' bil okidač za našu sinkopu, aš mi smo za razliku od najpoznatejeg sinkopičara pu Hrvati imeli ne pojedinačnu leh kolektivnu sinkopu, pa sad smiron mislin i glavu razbijan ča je bilo to ale ki je bil ta ki nas je hitil va stanje Trnoružice. Lahko ča se ja ne moren domislet, aš ja onoga česa se ne želin sjetit pozabin i prvo leh se j' dogodilo, ma da se ne moru domislet ni najvažneje »afežejki« naše miće zajednice, e to mi j', ne malo leh jako sumnjivo. Bit će da j' to neš bilo jako žestoko i jako opasno za ZMO pa ih je strah opće ponovit to neš da ne bi sopeta ZMO pal va nesvjest. Intanto, tu smo, si živi, više-manje zdravi i si na linije. Saki svojoj, ma pravocrtni.

Zbudili smo se, jušto na petak trinajsti, ča ni bez vraga. Gospa Mičica, presjednica našega ZMO-a se je, kako to i dolikuje vođe prva prehitila z nesvjesti va svijest, a za njun je točno po hijerarhije krenul celi ZMO. Najveć smo problema imeli z šjor Dalmatincon i njegovin kumpanjon šjor Bosancon. Njih je valjda ćapala nekakova slična sinkopa pa su i jedan i drugi doklen smo jih z vodun polevali i ćepe njin za bujenje delili zijali – neka mi sudi Spoje, neka mi sudi Spoje. Gospa Nadala koj se vrnula svijest ma ne baš i sluh je va čudu pitala da ki poje kad su si tići finili va gajbami pu Berta va konobe, a gospa Pepa, leva ruka od predsjednice ZMO-a, gospe Mičice doklen ih je ćepala smiron je govorila – ne priznajen nikakov sud osim suda partije. Ni ni čudo ča se brižni nisu oteli zbudit.

Lahko j' va ostatku Lipe naše doć na sud kriv i ž njega proć prav, ma va ZMO-u ki dojde pred »sud partije« ta i ako je prav, i ako je kriv dobije po sebe. Aš, kako bi reklo vijeće starci našega sela – kade je dima je i ognja. Uglavnon, zbudili smo i njih dva i kad je gospa Mičica izvršila prozivku, a desna njoj ruka, gospa Jakomina klala kvačicu kraj sakoga prozvanoga pa ustvrdila da smo si više manje zišli z sinkope, dobili smo zadatak da zamemo novine, prikopčamo se na internet, ukopčamo radio i televiziju pa da provamo posložit se ono ča se j' dogodilo doklen smo se te silne mesece bili sinkopirani. I to po žanrimi posložit. Mičica j' zijala – ti i ti šport, vas pet lokalnu politiku, vi dva razonodu, a ostatak gospodarstvo.

Naravno da j' sebe i svojemi pomoćnemi rukami, Pepe i Jakomine dodijelila visoku politiku, vanjsku politiku i džetset. Ča san ja dobila? A ča, kod i prvo besvjestice najprvo ćepu kad san zanjurgala na zadatak ki j' glasil – pobroji kuliko je mladeh z našega kraja prošlo va Irsku i slične zemlji, a onput, kako san po njihovomu mišljenju bila prgava još i za žuntu zadatak da istražin ki j' napisal ta sakramenski Lex Agrokor. Rekla san OK, a samoj sebe pošapljala – ma, morete se da ne rečen ča, ča ću van ja to istraživat. Zmislet ću, a ako me otkriju leh ću se sinkopirat.

Namesto da delan ono ča mi j' vrhuška urdinala, lipo san se namontirala spred televizije i kod za vraga namesto da buden šegava i kod saki pošteni Hrvat gljedan tursku seriju, ja san kurijoža mona šla gljedat Dnevnik. I ode mojeh skoro leto dan sinkope va trešće. Da ti pas mater i mane i petku trinajstomu. Gljedan i ne moren verovat; još vavek ratuju oni ki su ratovali i prvo nesvjestice, ča će reć ustaše, četnici i partizani. Još vavek crikav zabada nos tamo kade njoj ni mesto, a plovani ki nimaju nanke jedno dite, govorin o legalnoj dece, napovedaju kako decu trebe delat aš da smo po pitanju i dece i njihovoga vjerskoga odgoja va deficitu. I tu ne staje štorija o demografskoj obnove, aš vavek postoje oni ki su veće pape od papi, pa takovi govore da rabi zabranit saku vrst abortusa, pa čak i onu kada j' ta odluka posljedica silovanja aš da ča j' to jadno dite krivo zato ča j' plod takovoga odnosa.

A da van PMKPIP (kratica za ono ča govorin leh kad san jako, jako jadna), a ča j' ta ženska kriva zato ča j' silovana i ki njoj more uskratit pravo na odluku će zadržat to dite ili ne? Pokle toga morala san poć popit malo slatke vodi aš me j' to tuliko uzrujalo da san mislela kako ću opet doživet sinkopu. I bin ju umjetno »začela« ma kuliko bi se ovi antiabortusivni bunili, aš su protiv sakog umjetnog začeća pa i toga, kad bin znala da ću kad se zbudin videt va Saboru seh na svomu mestu kako se šegavo popovedaju za dobrobit oneh ki njin plaću daju, kako j' va Hrvaskoj konačno finil Drugi svjetski rat, kako mladi ne prohajaju leh dohajaju odsakuda aš smo urejena i prosperitetna država, kako crikva i politika ne tancaju va istomu kolu, kako j' saki živi stvor svoga tela gospodar, i kako va Remetincu i sličnemi mestimi »bivaju« si oni ki se za svoja djela ale nedjela opravdavaju sinkopun, kod i oni ki njin ta opravdanja uvažavaju. Ma znan da od sega toga niš pa ću abortirat umjetno izazvanu sinkopu i nastavit budna sanjati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka