Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. siječnja 2020.
Iz druge perspektive

kolumna DRAGO KRALJEVIĆ Čemu nesporazumi oko ruskog plinovoda Sjeverni krak 2 i Inicijative triju mora

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 12. siječanj 2020. u 8:03 2020-01-12T08:03:00+01:00

Izostanak europske solidarnosti i suglasnosti prozlazi iz nesklada između različitih nacionalnih interesa koji se temelje ne samo na različitim energetskim potrebama, već i na različitim političkim stavovima prema EU-u i ulozi SAD-a u Europi i Rusiji

Ruski plin u Europi i Inicijativa triju mora, teme su oko kojih se vodi prava transatlantska rasprava, prema kojima Europska unija nema jedinstven stav. Izostanak europske solidarnosti i suglasnosti prozlazi iz nesklada između različitih nacionalnih interesa, koji se temelje ne samo na različitim energetskim potrebama, već i na različitim političkim stavovima prema EU-u, ulozi SAD-a u Europi i Rusiji.

Trenutačno, glavni predmet spora je Sjeverni krak 2 ruskog plinovoda koji povezuje Vyborg – grad u europskoj Rusiji, preko Baltičkog mora sa Gresiwaldom – gradom na sjeveroistoku Njemačke. Poslove vodi ruska državna tvrtka Gazprom, a riječ je o jednom od najdužih priobalnih plinovoda na svijetu (1.230 km). Cijena izgradnje procjenjuje se na 9,5 milijardi eura. Sjeverni krak 2 će godišnje transportirati 55 milijardi kubičnih metara ruskog plina u Europu kroz teritorij Rusije, Finske, Švedske, Danske i Njemačke.

Kada Sjeverni krak 2 bude stavljen u pogon, Rusija će moći opskrbljivati ​​europska tržišta s ukupno 110 milijardi kubičnih metara prirodnog plina svake godine. Sjeverni tok 2 zamišljen je kao dodatna ruta za osiguravanje stabilne opskrbe Europom, ali neće zamijeniti tranzit plina u EU kroz ukrajinski teritorij. Istovremeno američki predsjednik D. Trump, želi da američki ukapljeni plin (LNG) maksimalno zamijeni uvoz ruskog prirodnog plina u EU-u. Pritom Sjedinjene Države žele još jednom potvrditi svoju strategiju prema Europi, koja glasi: SAD ostaje i dalje ključan čimbenik u donošenju strateških odluka Unije; Rusiju treba udaljiti od Europe, a Njemačku treba držati pod kontrolom.

Takvu strategiju s oduševljenjem podržava neliberalna poljska vlada. Ona je po mišljenju Europske komisije putem pravosudnih reformi »dovela pravosuđe pod političku kontrolu vladajuće stranke. Ustavni sud u Poljskoj više nije u stanju obnašati svoju ulogu, jer ne može suditi o zakonima koji se tiču izbora, medija, javnih usluga, nevladinih organizacija...«. Prema ocjeni poljske nevladine organizacije Sieć Obywatelska Watchdog – Polska, propaganda na poljskoj državnoj televiziji potpuno je ista kao u vrijeme komunizma. To su razlozi zašto Poljska podgrijava polemiku koja se vodi o Sjevernom kraku 2, ne bi li time umanjila ulogu Njemačke, a sebe promovirala u glavnog američkog partnera u Europi. Amerikanci žele Europljanima prodavati svoj plin koji je skuplji od ruskog. Taj cilj će se ostvarivati putem LNG terminala u Poljskoj i Hrvatskoj (Krk). Ako je vjerovati predsjedniku uprave Gazproma Alekseju Milleru, ruski prirodni plin transportirat će se do europskih kupaca s cijenom 30 posto nižom od američkog ukapljenog plina (LNG).

To je ključan razlog zašto Trumpova administracija želi spriječiti projekt Sjeverni krak 2, tvrdeći da on »ugrožava europsku energetsku sigurnost i energetsku stabilnost«. Osim toga, Amerikanci su veoma zabrinuti što plinovod – koji prelazi Baltik u vodama Rusije, Finske, Švedske i Njemačke, zaobilazi države iz Višegradske grupe, Češku, Slovačku, Poljsku i Mađarsku te baltičke države i Ukrajinu. D. Trump je 21. prosinca prošle godine odobrio zakon o vojnom proračunu SAD-a za 2020. godinu, u kojemu su utvrđene i odredbe o sankcijama protiv ruskih plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok. Sankcije se ne odnose na države, već na tvrtke – izvođače radova, a riječ je uglavnom o tvrtkama iz europskih zemalja (Allseas, OMV, Wintershall, Dea, Engie, Uniper, Shell...). Odluka je najviše pogodila Njemačku, koja se dugoročno želi riješiti uporabe ugljena kao energenta. Istovremeno, SAD snažno podupire Inicijativu triju mora, koja je locirana (ne slučajno) između Njemačke i Rusije. Njemačka je gospodarski motor EU-a i pritom ostvaruje izvrsne ekonomske odnose s Rusijom.

Njihovo energetsko partnerstvo veoma je uspješan primjer bilateralne suradnje. Tome se Sjedinjene Države snažno protive jer procjenjuju da će suradnja putem korištenja jeftinijeg plina imati dalekosežne ekonomske posljedice, uključujući kompetitivnost tvrtki na tržištu zbog korištenja jeftinijeg plina. Rusija ima najveće rezerve prirodnog plina na svijetu. U načelu, »EU se protivi uvođenju sankcija protiv bilo koje tvrtke u EU-u koja posluje legitimno.« Ovo je izjavio povjerenik EU-a za trgovinu, Phil Hogan. Zatim je dodao: »EU sada ima jasna pravila koja se tiču svih plinovoda koji povezuju Uniju s trećim zemljama. Cilj Komisije je uvijek bio osigurati da Nord Stream 2 djeluje na transparentan i nediskriminirajući način s odgovarajućom razinom regulatornog nadzora, u skladu s načelima međunarodnog i EU energetskog zakona ».

»Stav njemačke vlade da podrži Sjeverni tok 2 nije demonstracija altruizma i simpatije prema Rusiji, već objektivni ekonomski interes », istaknuo je nedavno jedan ruski diplomat. Kako iz svega toga prepoznati što je vanjska politika EU-a, koja je uvela sankcije Rusiji? »Američke sankcije neće imati utjecaja na projekt Sjeverni tok 2«, izjavio je Dmitrij Peskov – glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina. »To je važan projekt za europsko tržište plina«, smatra Arnaud Anselin, direktor francuske tvrtke Engie koja surađuje s Gazpromom.

Pitanje uvođenja američkih sankcija protiv Sjevernog toka 2, povezano je s Inicijativom triju mora, koja je u početku krenula kao antieuropski projekt desne populističke poljske vlade. Poljsku neliberalnu vladu, koja ima ambicije postati regionalni hegemon u tom dijelu Europe, snažno je podržao D. Trump još od prvog susreta na vrhu koji je održan u Hrvatskoj. Inicijativa triju mora predstavlja strateški projekt smješten između Baltika, Crnog mora i Jadrana s ciljem stvaranja pojasa koji će Rusiju držati podalje od zapadnog dijela Europe. Kada je 25. kolovoza 2016. godine prihvaćena Dubrovačka deklaracija, rečeno je da će cilj inicijative biti »povezivanje gospodarstava i infrastrukture Srednje i Istočne Europe od sjevera prema jugu, proširenje suradnje u energetskom i prometnom sektoru, digitalne komunikacije i ekonomija uopće«. Ukratko, učiniti Srednju i Istočnu Europu sigurnijom i konkurentnijom.

Inicijativa obuhvaća 12 zemalja: Poljsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Litvu, Estoniju, Latviju, Hrvatsku, Sloveniju i Austriju. Svrha plana je jasna; stvoriti unutar Europe makroregiju s ograničenim suverenitetom, pod jakim utjecajem SAD-a. Pritom ne smijemo zanemariti činjenicu da je ova inicijativa istovremeno povezana s uočavanjem ozbiljnog problema u gospodarskom razvoju koji postoji između »starih« i »novih« država članica Unije i želje da se taj gospodarski jaz smanji. »Predstavljen je popis od 48 projekata, uključujući 27 multilateralnih s dalekosežnim regionalnim i strateškim učincima, u području energetike, cyber sigurnosti, ali i povećane vojne mobilnost unutar NATO saveza«. (Limes).

Nekoliko država koje pripadaju toj inicijativi, na svu sreću mnogo su bliže Bruxellesu nego što je Poljska očekivala. Primjerice Rumunjska ne vidi Inicijativu triju mora kao Poljska koja očekuje da će ovaj projekt biti prvenstveno usmjeren protiv ruskih i njemačkih interesa, čvrsto povezan s interesima Trumpove administracije. Zahvaljujući Rumunjskoj, na trećem susretu na vrhu Inicijative u Bukureštu, pozvani su vodeći ljudi Unije na čelu s J.C.- Junckerom. On je tom prigodom izjavio: »Inicijativa triju mora, dodatno će jačati Europsku uniju«. Pritom je naglasio: »U regiji će biti uloženo više od 100 milijardi eura europskih sredstava«. Ni Orban, koji pripada ovoj Inicijativi, ne misli kao Poljska. Za njega je Rusija strateški dobavljač energije i politički saveznik. Trenutačno D. Trump i njegovi stratezi ulažu velike napore kako bi uz pomoć Višegradske grupe i Inicijative triju mora, maksimalno oslabili njemački utjecaj u EU-u. Za očekivati je da će novi predsjednik RH Zoran Milanović dati pozitivan doprinos daljnjem razvoju ove inicijative, na način što će je nastojati maksimalno integrirati u sustav EU-a.

Krajem protekle godine dogodio se jedan veoma zanimljiv i pozitivan događaj, koji djeluje ohrabrujuće na stabilizaciju odnosa u tom dijelu Europe. Dvije nacionalne energetske kompanije, ruski Gazprom i ukrajinski Naftogaz, potpisali su Memorandum o razumijevanju kojim se izbjegava rizik od mogućeg prekida u tranzitu ruskog plina koji je preko ukrajinskog teritorija usmjeren prema EU-u. Pregovori su trajali, kako prenose ruski mediji, oko šest sati. Rusku delegaciju činili su: Dmitrij Kozak – potpredsjednik vlade, Aleksandar Novak – ministar energetike i Aleksej Miller predsjednik Uprave Gazproma. Ukrajinsku stranu zastupali su Aleksey Orzhel, ministar energetike i okoliša, Yury Vitrenko, izvršni direktor Naftogaza i Sergej Makogon, direktor mreže za prijenos plina u Ukrajini. To znači da je ruska strana, kako prenosi 24 ORE, spremna platiti ukrajinskoj strani 3 milijarde dolara spornih potraživanja, a Ukrajina će najvjerojatnije odustati od arbitraže u Stockholmu gdje potražuje od ruske strane 12 milijardi dolara. Očekuje se da će ovaj događaj pozitivno utjecati ne samo na normalizaciju rusko-ukrajinskih odnosa, već i na jačanje jedinstva EU-a.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.