Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 20° 20° 1
19. lipnja 2019.
Kanoćal

Komentar DAMIR CUPAĆ Kako su ranili topolu kod Starog groblja na Drenovi

Snimio Marin ANIČIĆ
Snimio Marin ANIČIĆ
Autor:
Objavljeno: 23. svibanj 2019. u 17:21 2019-05-23T17:21:03+02:00

Ekipa koja je kosila, vjerojatno kooperanata komunalnog društva Čistoća, tako loše je odradila posao da sam počeo misliti o tome zbog čega mi to plaćamo dažbine državi i gradu, s naglaskom na gradu, kada se netko tako ružno poigrava i poslom koji radi i našim parama. A nekad se pazilo na svaku biljku, jer sve što bi pokidali firma koja obavlja posao morala bi platiti

Kukam ja tako u društvu kako bih trebao nešto napisati u kolumni, a da mi, pošteno priznajem, baš ništa mudro ne pada na pamet. Na to će drugarica Ana da zašto ne pišem o onom stablu što su ga ranili kada su postavljali vodovod do Starog groblja na Drenovi.

Pa kako ću, ženo božja, napisati kolumnu o ranjenom stablu. Pa to je više od dvije kartice teksta. Kaže ona - pa lijepo, nije normalno i sramota je da sve što dotaknu unište, a mi im još za to plaćamo. I još se krene ljutiti na mene jer je uvjerena da nikoga ništa nije briga i da nam sve može nestati pred očima, a da nitko neće reći ni a.

Mjesecima ona obilazi oko onoga što je mjesecima bilo gradilište i kaže da ne može vjerovati da se počelo tako fušati. Ljuta je na nadzorne inženjere jer da ne rade svoj posao i da u njezino vrijeme nema nikakve šanse da bi gradilište tako izgledalo kao što je mjesecima izgledalo, a da bi, bogami bi - naglasi Ana, netko i otkaz dobio u njezino vrijeme da se kao sve završi, a iza radnika ostane svakakvog smeća.

Pa čak i onih plavih vodovodnih cijevi. Dobro, za cijevi se pobrinuo jedan susjed koji skuplja otpad pa je on odnio corpus delicti. Pogledam ja nju i krenem - investitor radova na Drenovi na postavljanju manje od 200 metara vodovoda je komunalno društvo Vodovod i kanalizacija.

Rok je neka tri mjeseca i probijen je preko svake mjere kao što se probijaju svi rokovi kada su komunalni radovi u pitanju. Primijećeno je da su nekoliko puta radnici otkopavali pa zakopavali cijevi, a da je nama laicima bilo teško shvatljivo zašto to rade.

Kada su krenuli radovi, najprije su došli s malim bagerom i danima otkopavali desetak metara kanala. Onda je došao veći bager pa je sve nekako krenulo. I vrijeme im je poslužilo pa se nazirao kraj investicije. Stablo topole nitko nije gledao jer su svi promatrali u čuđenju zbog čega se otkopava pa zakopava i zbog čega sve to skupa toliko traje.

Ali kada je sve privedeno kraju, stvarno je bilo tužno vidjeti ono stablo topole koje je bager ranio jer je otkinuo koru s debla. Kada god sam šetao prema Starom groblju s Anom, ona je bila ljuta i ponavljala - sramota, u moje vrijeme za ovo bi netko odgovarao. Pa mi smo kada smo radili, a tako nešto se dogodilo, plaćali penale. Danas nikoga ni za što nije briga, prijekorno je govorila.

Ja sam kimao glavom da je u pravu i branio se da ne mogu pisati kolumnu o tome, ženo božja, pa to je manja tema za gradsku i to smo napravili. Gledala me ljutito i tvrdila da nisam u pravu. I onda se sve smirilo.

Promišljao sam o predsjedničkim izborima, o propasti 3. maja i tako nekim važnim stvarima. A trava oko zgrada je sve više rasla i nikoga nije bilo da je pokosi. Iako su prijašnjih godina do maja javne površine bile dva puta pokošene.

Ana se mrštila, ali meni je bilo drago da mi ne nabija na nos ranjeno stablo topole. Kada su u jutarnjim satima počele brujati kosilice, laknulo mi je jer sam mislio da ću biti pošteđen njurganja.

Bilo je to zatišje pred oluju. Jer, ekipa koja je kosila, vjerojatno kooperanata komunalnog društva Čistoća, je tako loše odradila posao da sam i ja počeo misliti o tome zbog čega mi to plaćamo dažbine državi i gradu, s naglaskom na gradu, kada se netko tako ružno poigrava i poslom koji radi i našim parama.

Dakle, modus operandi je ovakav. Po cijeloj Drenovi je ekipa kosila na način da nije iza sebe pokupila pokošenu travu, onda je krenula ona bura i sve se to razletjelo po ulicama. Ne treba ni govoriti da nisu ni počistili zelene površine nakon što su ih pokosili kao da je riječ o mrskom neprijatelju.

Susjedi su mi na kavi u lokalnoj kafani pričali o tome kako ne samo da nisu pokosili kako treba, nego su tijekom košnje uništili neko cvijeće i voćke koje su oni posadili prije dva mjeseca. Kažu da su u totalnom šoku tom bezobzirnošću i da za to netko treba odgovarati. Sa strahom sam čekao susret s Anom jer sam znao što će biti.

- Sjećaš li se ti kada sam ti prije nekoliko mjeseci govorila da bi netko trebao odgovarati za ono stablo topole kojemu su otkinuli koru, počela je Ana.

- Sjećam se, odgovorio sam.

- A sjećaš li se da si rekao da o tome ne možeš napisati kolumnu jer da kako će to ispuniti dvije i pol kartice, pitala je.

- Sjećam se, priznao sam.

- E vidiš, da je ljude bilo briga za stablo topole, možda bi ih bilo briga i za travu pa bi netko odgovarao za loše odrađen posao. U moje vrijeme netko bi zbog ovoga i te kako bio kažnjen. Mi smo bili zaduženi za zapad i sjever kada smo kosili. Pazili smo na svaku biljku jer sve što bi pokidali firma bi morala platiti, ljutito je rekla Ana.

A ništa, idem probati napisati nešto o ranjenoj topoli i o bezobzirnim koscima koji su poharali zelene površine Drenove. I o tome kako je napravljen zulum o našem trošku bez da je itko digao glas i bez da je ikoga bilo briga zbog što komunalna društva kojima smo svi vlasnici u Rijeci funkcioniraju bez ikakve odgovornosti prema građanima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Wolt stiže u Rijeku!
Dostava najbolje hrane

Wolt stiže u Rijeku!