Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. prosinca 2019.
Komentar Denisa Romca

Zemlja nezaposlenih

Zemlja nezaposlenih
Zemlja nezaposlenih
Autor:
Objavljeno: 12. rujan 2012. u 13:42 2012-09-12T13:42:21+02:00

U jednome, dakle, možemo biti načistu: Mrsićeva Hartzova reforma Hrvatskoj neće donijeti nova radna mjesta, dok nezaposlenost – napose nezaposlenost mladih – prerasta u gospodarsku, društvenu i socijalnu tragediju epohalnih razmjera!

U zemlji u kojoj je broj nezaposlenih upravo prešao magičnu brojku od 300 tisuća socijaldemokratska vlada predlaže promjenu radnog zakonodavstva koja će poslodavcima omogućiti još lakše otpuštanje radnika!?!

Takva naoko nelogična intervencija samo je logičan ishod apsurdne situacije u kojoj se zatekla vlada Zorana Milanovića, koja je dolaskom na vlast odlučila provesti mjere kojima se grlato protivila dok je bila u opoziciji.

No kada bi najavljena reforma tržišta rada doista rješavala naš problem, ili ga barem ublažavala – a nezaposlenost je daleko najveći problem Hrvatske – pitanje političkog licemjerja i narušene vjerodostojnosti rado bismo prepustili samom premijeru, njegovim ministrima i njihovoj političkoj savjesti. 

   Međutim, predložena reforma tržišta rada malo toga rješava, kao što slične reforme nigdje nisu riješile probleme u većini južnih i istočnih država koje su, pod teretom gospodarske krize i njemačkim diktatom, provele »fleksibilizaciju« svog radnog zakonodavstva.

Dok zemlje »stare« Europe, posebice skandinavskog kruga, najčešće ljubomorno čuvaju sigurnost zaposlenja, na jugu i istoku Europe mahnito su krenuli rušiti razinu te sigurnosti, a to, pogotovo u recesiji, nigdje nije dovelo do većeg zapošljavanja.

Tome se ne treba čuditi: između deregulacije tržišta rada i otvaranja novih radnih mjesta i nema jednoznačne veze, kao što je to nedavno utvrdila i Međunarodna organizacija rada. 

  Sve su te nedjelotvorne i kukavne reforme slika i preslika znamenite Hartzove reforme kojom je posljednji njemački socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder početkom prošloga desetljeća temeljito reformirao njemačko tržište rada, stvorivši pretpostavke za današnju rekordnu njemačku zaposlenost.

Nazvane po tadašnjem kadrovskom direktoru automobilskog diva Volkswagen Peteru Hartzu, koji je svojedobno radije smislio četverodnevni radni tjedan nego otpustio 30 tisuća radnika, a koji je bio na čelu komisije koja ih je pripremila, Hartzove reforme temeljile su se na poticanju samozapošljavanja i onemogućavanju zlouporabe socijalnih usluga države, kao i legalizaciji malih poslova koji su dotad spadali u rad na crno. Upravo to danas u Hrvatskoj pokušava i Mirando Mrsić. 

   No Hartzove revolucija imala je svoju tamnu stranu, o kojoj se izvan Njemačke rijetko govori. I to ne samo za samog Hartza koji je ubrzo osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog korupcije, niti kancelara Schrödera, koji je ponajviše zbog nepopularnih reformi uskoro izgubio izbore.

Vrijeme je pokazalo da nezaposleni nisu previše profitirali od novouvedenih miniposlova. Većinom je riječ o privremenim i slabo plaćenim poslovima, čak ispod jednog eura po satu.

Upravo su takvi poslovi doživjeli pravu eksploziju koja, doduše, statistički smanjuje nezaposlenost, ali je u isto vrijeme u Njemačkoj skoro udvostručen broj siromaha koje ni slabo plaćen posao ne spašava od siromaštva. 

  Zbog svega toga kancelarka Merkel danas najavljuje reformu Hartzovih reformi, koje se, međutim, kako u Hrvatskoj tako i drugdje u Europi, nekritički kuju u nebesa i preslikavaju, kao da je riječ o gotovu receptu za izlazak iz krize.

U jednome, dakle, možemo biti načistu: Mrsićeva Hartzova reforma Hrvatskoj neće donijeti nova radna mjesta, dok nezaposlenost – napose nezaposlenost mladih – prerasta u gospodarsku, društvenu i socijalnu tragediju epohalnih razmjera!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.