Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 1
Sutra: 3° 3° 1
22. siječnja 2020.
Komentar Denisa Romca

Zabranimo im da telefoniraju!

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 10. svibanj 2013. u 14:00 2013-05-10T14:00:34+02:00

 Moramo li, dakle, unaprijed osuđivati sve što dolazi iz Banskih dvora? I kad je loše, ali i kada je dobro? Trebamo li im zabraniti telefoniranje? Hoće li onda svima nama biti bolje? Može li Milanovićeva vlada uopće donijeti dobru odluku? 

Kada bismo željeli sastaviti popis svih pogrešnih odluka i svinjarija Kukuriku vlade, popis ne bi bio kratak.

Od svih onih navodno protukriznih mjera koje su nas i dovele u nezavidnu situaciju, pa sve do toga da je Kukuriku koalicija podbacila kada je trebala implementirati pošteniji model vladavine.

Sve to, samo s puno više detalja, mogli bismo u svakom trenutku prigovoriti vladajućima. Treba li, međutim, premijera Milanovića i njegove ministre razapinjati i zbog odluka koje su, zapravo, dobre i korisne za ovu zemlju? 

   Naravno, riječ je o odluci koja nam je medijski posredovana kao nabavka 10 tisuća mobitela za državne službenike, iako uopće nije riječ o nabavci 10 tisuća mobitela za 40 milijuna kuna, nego usluge telefoniranja i prijenosa podataka za period od dvije godine, čija vrijednost iznosi maksimalno 40 milijuna, iako će ponuditelji sigurno ponuditi traženu uslugu za manje iznose. Dakle, nije riječ samo o kupovini mobitela, pametnih ili običnih. 

  Iako iznos od 40 milijuna nije mali, zapravo je riječ o racionalizaciji državnog telefoniranja.

Uskoro ističe postojeći ugovor, sklopljen u vrijeme Jadranke Kosor, koja je i započela posao racionalizacije tih troškova, zgrožena koliko novca država troši na mobitele, objedinivši natječaj za telefonske usluge za 22 državne institucije.

Iako premijerka Kosor sigurno nije bila najprikladnija osoba za vođenje države, ta je njezina odluka bila odlična.

Uštedjela je skoro 70 milijuna kuna, a procijenjena vrijednost njezinog natječaja za uslugu telefoniranja bila je 47 milijuna, iako je i tada iznos koji je stvarno plaćen bio znatno manji. 

   A sada će biti još manji. I u njega je sada uključeno 35 državnih institucija, koje će međusobno moći razgovarati besplatno. I da, oni koji budu dobili smartphone moći će otići na internet i provjeriti e-mail, iako bismo, sudeći po hajci koja se kod nas povela zbog »nabavke 10 tisuća mobitela«, možda mogli pomisliti kako je sve to posve nepotreban luksuz i hir nezahvalnih državnih službenika i Banskih dvora, koji vrijeđaju obične građane koji jedva spajaju kraj s krajem. 

   No prije će biti kako je ovdje riječ o efemernom pitanju i jeftinoj demagogiji zbog koje ćemo, u to se možemo kladiti, propustiti puno lošije i važnije informacije iz Banskih dvora. Taj otrcani populizam proizvode mediji, ali i političari, osobito u ovim predizbornim danima.

Šef HDZ-a Tomislav Karamarko tako će, u pauzi od raspirivanja hrvatsko-srpske mržnje – na čemu zdušno radi ovih dana – olako ispaliti kako je natječaj za telefone »bacanje novca« i »sumanuti trošak«, iako ovdje još uvijek imamo posla s istim onim čovjekom koji je bio ministar u vladi Jadranke Kosor, koja je započela hvalevrijedan posao racionalizacije troškova telefoniranja na račun države. Doista bizarna osobna transformacija, zar ne? 

  Moramo li, dakle, unaprijed osuđivati sve što dolazi iz Banskih dvora? I kad je loše, ali i kada je dobro? Trebamo li im zabraniti telefoniranje? Hoće li onda svima nama biti bolje? Može li Milanovićeva vlada uopće donijeti dobru odluku? 

   Ako je odgovor na sva ova pitanja negativan – a to je ono što nam sugerira groteskan slučaj »kupovine 10 tisuća mobitela« – onda smo doista postali nepopravljivo autodestruktivni i iracionalni, nešto poput bolesnika koji odbacuje svaku terapiju. Drugim riječima, izgubljen slučaj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.