Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1n
Sutra: 25° 28° 1
20. lipnja 2018.
Komentar Denisa Romca

kolumna Vazalna Hrvatska

foto: REUTERS
foto: REUTERS
Autor:
Objavljeno: 25. svibanj 2018. u 18:01 2018-05-25T18:01:53+02:00

Dok naši europski saveznici Trumpovu administraciju doživljavaju kao najveću prijetnju Europi, Hrvatska postupno postaje pravi primjer vazalne zemlje, potpuno podređene Trumpovoj administraciji

Informacija američkog veleposlanstva o ovotjednom posjetu američkog ministra pravosuđa Jeffa Sessionsa Hrvatskoj sugerira kako je riječ o još jednom uobičajenom i ni po čemu posebnom posjetu jednog američkog dužnosnika Hrvatskoj. U informaciji stoji kako će Sessions u Zagrebu razgovarati s hrvatskim dužnosnicima i da će na Policijskoj akademiji u Zagrebu sudjelovati na regionalnoj radionici na temu borbe protiv transnacionalnog organiziranog kriminala. 

Da ipak nije riječ o običnom posjetu, može se iščitati iz dva detalja. Ovo je, naime, prvi posjet jednog američkog ministra pravosuđa Hrvatskoj, a Sessions će u Zagrebu boraviti čak tri dana, što u današnje brzo vrijeme i nije baš običajeno.

U SAD-u ministar pravosuđa ujedno je i glavni državni odvjetnik, tako da Sessions formalno drži jednu od najmoćnijih pozicija u Trumpovoj administraciji. Radi se i o kontroverznom političaru i dugogodišnjem američkom senatoru koji je među prvima prešao u Trumpov pobjednički tabor, za što je, uostalom, i nagrađen moćnom pozicijom u Trumpovoj administraciji.

Istina je, međutim, da se čak i Sessions, premda s njim dijeli brojne stavove, brzo sukobio s Trumpom. Sessions je jako razočarao Trumpa kada se svojedobno izuzeo iz odlučivanja o istrazi veza Trumpove kampanje i Rusije, a čini se da je Trump upravo u toj istrazi od Sessionsa očekivao presudnu pomoć. Sessionsovo izuzeće neizravno je omogućilo imenovanje posebnog istražitelja Roberta Muellera, koji se u međuvremenu pretvorio u najveću Trumpovu noćnu moru.

Odnos Trumpa i Sessionsa dodatno je zakomplicirala i sama istraga Trumpovih veza s Moskvom. Naknadno se otkrilo da je i Sessions svojedobno zatajio svoje sastanke s ruskim veleposlanikom Sergejem Kisljakom, da bi naknadno tvrdio da se uopće ne sjeća o čemu je razgovarao s Rusom. Bijela kuća naknadno je potvrdila Sessionsove sastanke s ruskim veleposlanikom, tvrdeći da u njima nema ništa loše, što vjerojatno ne bi pobudilo toliku sumnju da Trump nije ranije tvrdio da nijedan njegov suradnik nije kontaktirao s Rusima prije predsjedničkih izbora.

Zbog svega toga Trump u Sessionsu vidi neizravnog uzročnika svojih brojnih pravosudnih problema, zahvaljujući kojima bi Trumpov mandat možda mogao biti okončan i prije njegova kraja 2020. godine.

No činjenica da Sessions svakog trena može biti smijenjen, u ovom slučaju ne mijenja puno kada je riječ o njegovu posjetu Hrvatskoj. Taj posjet u svakom slučaju predstavlja još jednu potvrdu da hrvatsko-američki odnosi, i to osobito od Trumpovog dolaska u Bijelu kuću, doživljavaju procvat. Da bismo na ispravan način sagledali posljedice tog procvata za Hrvatsku, tu činjenicu moramo staviti u širi europski kontekst. A u europskom kontekstu američke odnose s Europom, nakon 70-godišnjeg savezništva, ponovno karakteriziraju ultimatumi, prijetnje i ucjene. Nakon povlačenja iz klimatskog sporazuma i pokretanja carinskog i trgovinskog rata, Trump je raspirio sukob na Bliskom istoku, a sada pokušava srušiti nuklearni sporazum s Iranom.

U ovom je trenutku čak i inače neuvjerljiv i slabašan političar, kao što je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk mogao zvučati odlučno i uvjerljivo kada je rekao da s takvim prijateljima (kao što je Trump) Europa ne treba neprijatelje. Tusk smatra da bi Europska unija trebala biti zahvalna Trumpu jer je svojim potezima pomogao Europi da se oslobodi »svih iluzija«.

Tuskovo »oslobađanje iluzija« zapravo podrazumijeva zbijanje europskih redova i suprotstavljanje Trumpovim ucjenama. U ovom se trenutku radi o Trumpovoj prijetnji europskim kompanijama koje ne budu poštovale nove američke sankcije Iranu, koje zapravo predstavljaju novi Trumpov udar na Europu i njezino gospodarstvo. Europa će pokušati spasiti nuklearni sporazum s Iranom, iako je malo vjerojatno da će se uspjeti djelotvorno suprotstaviti američkim sankcijama koje će obuhvatiti i europske kompanije koje posluju s Iranom. To pak Europu gura u zagrljaj s Rusijom i Kinom, nasuprot Trumpovoj Americi, što je, naravno, povijesni paradoks i više nego očit znak raspada transatlantskog saveza.

To je trenutačni međunarodni kontekst procvata hrvatskih odnosa sa SAD-om. Dok naši europski saveznici Trumpovu administraciju – a ne američki narod, što je uvijek potrebno naglašavati – doživljavaju kao najveću prijetnju Europi, Hrvatska postupno postaje pravi primjer vazalne zemlje, potpuno podređene Trumpovoj administraciji, a ne Bruxellesu, kako pogrešno zaključuju neki desni komentatori. Premda jedna od najsiromašnijih europskih zemalja, Hrvatska troši goleme svote na oružje, eskadrile borbenih zrakoplova i helikoptera, što je u očima američke administracije čini uzornom saveznicom i primjerom za ostale. Na drugoj strani, međutim, takva vazalna politika prema Washingtonu Hrvatsku čini potencijalnom slabom karikom kada je riječ o jedinstvu europske politike prema Trumpovoj prijetnji, što dodatno slabi ionako slabašan položaj Hrvatske u EU-u.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka