Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1n
Sutra: 4° 4° 1n
22. siječnja 2020.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Postajemo pravi Europljani

Postajemo pravi Europljani
Postajemo pravi Europljani
Autor:
Objavljeno: 17. travanj 2013. u 13:30 2013-04-17T13:30:42+02:00

Sve dublji jaz između Europljana i njihovih političkih elita europski je fenomen. Projekt ujedinjenja Europe, posve razumljivo, otpočetka je bio projekt političara i političkih elita

Poricati kako se ono što je trebalo biti trijumf europske ideje u Hrvatskoj pretvorilo u fijasko europske Hrvatske jalov je posao. Hrvatski su birači, očito je, bojkotirali prve europske izbore. Prevladao osjećaj kako su ti izbori, kao uostalom i sam ulazak u EU, prioritet vladajuće elite, bez osobitog učinka na bijedu hrvatske svakodnevice. Dakle, riječ je o protestnom činu, a ne pukoj inerciji i ravnodušju.

   Proces degeneracije hrvatske političke elite dugotrajan je proces koji je posljednjih godina, uslijed ekonomske krize, samo dramatično uznapredovao. Samozadovoljne i korumpirane, bezidejne i usmjerene isključivo na vlastiti probitak, sve su vladajuće garniture posljednja dva desetljeća, a nipošto samo aktualna, odgovorne za golem pad interesa građana za izborne procese.

   Sve je to nedvojbeno. Hrvatska, međutim, u tim procesima nije usamljena, niti su hrvatski birači po masovnom odbacivanju vlastite odgovornosti za izborne procese ekscentričniji od ostatka Europe. A nisu ni najgori! Slovaci su na svojim europskim izborima i 2004. i 2009. godine imali slabiji odziv od Hrvata (prvi put 16, a drugi 19 posto!), premda je riječ o državi koja je od svih novih članica vjerojatno najviše profitirala od ulaska u EU. Slovačka je, k tome, svoju tranziciju iz Mečiarove demokrature i pregovore s EU završila glatko i u rekordnom roku, u samo dvije godine, nasuprot Hrvatske koja je na tom beskrajnom putu doživjela brojna iskušenja i poniženja.

   Slično je bilo i s Poljacima, koji su na prvim europskim izborima imali odziv od samo 20 posto. Naši susjedi Slovenci također imaju skromnih 28 posto, kao i Česi, iako je ovdje riječ o nacijama koje su onda bile u puno boljoj kondiciji nego što je Hrvatska danas i koje su odlično iskoristile entuzijazam velikog europskog proširenja 2004. godine. Europljani u pravilu ignoriraju europske izbore, a »visoki« europski prosjek od 43 posto na prošlim izborima zasluga je zemalja u kojima je izlazak na izbore zakonska obveza, poput Belgije i Luksemburga.

   Sve dublji jaz između Europljana i njihovih političkih elita europski je fenomen. Projekt ujedinjenja Europe, posve razumljivo, otpočetka je bio projekt političara i političkih elita koje su po završetku Drugog svjetskog rata smogle snage kročiti stazom suradnje, tolerancije i socijalne pravde, jer kod građana u tom trenutku još nije bila iščeznula slika stare Europe mržnje, ksenofobije i rata. I kasnije je odnos elita i građana – pa čak i onda kada su eurointegracijski procesi bili na uzlaznoj putanji – obilježen međusobnim nerazumijevanjem i animozitetom.

   Svi pamtimo spektakularan krah nesuđenog europskog ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj sredinom prošlog desetljeća, čime je zapravo i započela institucionalna kriza iz koje se EU još nije izvukla, kao što ne možemo zaboraviti ni tragikomično izvrgavanje volje većine irskih birača prije nekoliko godina. Irci su na referendumu najprije odbacili Lisabonski ugovor, da bi ih onda njihove i europske elite prisilile na referendumski popravni ispit, sve dok nisu donijeli »ispravnu« odluku. Mnoge europske nacije dovodile su svoje elite do ludila, čim bi za to dobile priliku. Ni Hrvatska očito neće biti izuzetak.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.