Prije samo nekoliko mjeseci Slavko Linić pobjesnio bi kada bi ga upitali treba li Hrvatska zvati u pomoć MMF. Bio je to tada simbol poraza i dokaz da vlada treba vanjskog tutora koji će je prisiliti na nešto što sama nema hrabrosti provesti. No sada je MMF odjednom postao jako poželjan
Zanimljivo je kako je vladajuća politička elita pod teretom nerješive krize i vjerojatnog rasta kamata na hrvatski dug naglo promijenila diskurs prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), svjetskom financijskom policajcu koji se u očima hrvatskih moćnika preko noći preobratio u janješce. Prije samo nekoliko mjeseci Slavko Linić pobjesnio bi kada bi ga upitali treba li Hrvatska zvati u pomoć MMF. Bio je to tada simbol poraza i dokaz da vlada treba vanjskog tutora koji će je prisiliti na nešto što sama nema hrabrosti provesti. No sada je MMF odjednom postao jako poželjan. Domaći ekonomski analitičari i političari, osim rijetkih iznimaka, o MMF-u govore biranim riječima i dobrohotno, kao da je riječ o humanitarnoj ustanovi. Međutim, djelatnost MMF-a, čuvara globalnog financijskog sustava – osnovanog potkraj Drugog svjetskog na znamenitoj konferenciji u Bretton Woodsu na inicijativu SAD-a, kako bi se osigurala globalna dominacija američkog dolara, jednog od simbola američke moći – nema baš nikakve veze s filantropijom i altruizmom. Nitko u naše vrijeme ne daje kredite posrnulim državama iz filantropskih razloga. Kada Nijemci žugaju kako svoje mukotrpno zarađene milijarde moraju davati neodgovornim i lijenim Grcima, riječ je o bljutavoj demagogiji. Istina, Njemačka jest financirala Grčku, ali je to učinila zbog zarade, a ne zbog humanitarnih poriva, a još manje zbog nepostojeće europske solidarnosti. Njemačka daje pozajmice Ateni, no taj je novac dobro osiguran, a otplata zajamčena. Nije nepoznato da je zahvaljujući cjelokupnom modelu tzv. rješavanja krize u Europi što su ga kancelarka Merkel i njezin financ-ministar Schäuble nametnuli Europi, prema lanjskim izračunima njemačkog instituta za svjetsko gospodarstvo, Njemačka zaradila skoro 70 milijardi eura. Dakle, u ovom slučaju blasfemično je zaključiti kako Njemačka pomaže Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu ili drugim zemljama, jer prije vrijedi obrnuto. Njemačka zna kako zaštititi svoje interese u krizi, a isto vrijedi i za MMF. Stoga tvrditi da će nam MMF pomoći čista je demagogija. MMF pomaže sebi, odnosno svojim gospodarima, a među njima nema Hrvatske. MMF Hrvatskoj može »pomoći« osigurati nove pozajmice s nižim kamatnim stopama od onih na tržištu, no sklapanje aranžmana s MMF-om samo je znak da je Hrvatska upala u zamku svojih vjerovnika, iz kojih se više ne može izvući. Iako nam MMF navodno nudi »jeftin« novac, zajmoprimac će za njega morati platiti itekako visoku cijenu. Ponajprije u nastavku snižavanja cijene rada, rasprodaji javnog bogatstva i uklanjanju svih investicijskih prepreka, ekoloških i prostornih. Onda dolaze na red i tzv. strukturne reforme. Riječ je o zacrtanim mjerama i programima koje moraju provesti svi korisnici MMF-ove »pomoći«, a koje se zapravo svode na otpuštanja, racionalizacije i brutalne rezove kojima je cilj razgradnja socijalne države. MMF je, doduše, posljednjih mjeseci uložio silan trud kako bi promijenio globalnu sliku o sebi. Lani se počeo posipati pepelom nakon što je navodno shvatio kako su sadističke mjere u Grčkoj producirale puno strašnije posljedice od planiranih, a onda nas je nedavno zaprepastio i prijedlogom o oporezivanju najbogatijih, no uglavnom je riječ o spinu. To što je MMF doveo nove spin-doktore još ne znači da je promijenio svoju politiku. Ona je ostala navlas ista, svodeći se na radikalizaciju politike koja je proizvela krizu i koja se svodi na preraspodjelu bogatstva u korist bogatih na štetu siromašnih.
