Komentar Denisa Romca

Ljeto masovnih ubojica

Denis Romac

Ako događaj nema teroristički kontekst, valja ga izmisliti. Tako napadač iz Münchena ovih dana dobiva virtualne pomagače, a vlast verzijom o prolupalom tinejdžeru koji je djelovao sam, svjesno sudjelujući u zavjeri, tobože samo umiruje javnost, jer bi »prava istina« mogla izazvati šok i paniku.



Ima li uopće kraja ovom užasu? U nedjelju navečer jedan 27-godišnji Sirijac raznio se u samoubilačkom napadu u bavarskom gradiću Ansbachu, ozlijedivši pritom 12 ljudi, od kojih troje teško. Napadač je prije dvije godine zatražio azil u Njemačkoj, ali je odbijen, no dobio je zaštitu od deportacije sve dok u njegovoj zemlji bjesni rat. Sirijac je pokušao ući na festival koji se održavao u Ansbachu, no nije imao ulaznicu pa ga nisu pustili. Potom se raznio detoniravši eksploziv u ruksaku, koji je napunio komadima metala koji su bili poput gelera. Nije jasno radi li se o teroristu ili samoubojici, no bavarski ministar policije Joachim Herrmann tvrdi da je napad imao terorističku pozadinu.


To je već četvrti napad u Njemačkoj u samo nekoliko dana, i to nakon što su se svi počeli pitati je li slučajno da teroristi uvijek biraju Francusku, a nikad Njemačku. Najprije je u petak – ponovno petak, jer upravo u petak se dogodio i užasan napad na Bataclan u Parizu – 18-godišnji Ali David Sonboly, Nijemac iranskog porijekla, u mirnom Münchenu ubio devetero mladih ljudi, uglavnom svojih vršnjaka, a potom i sebe.


Još se nije razjasnilo što se zapravo dogodilo u Münchenu, a jedan 21-godišnji Sirijac u Reutlingenu mačetom je na cesti ubio 45-godišnju ženu i ozlijedio petero ljudi, a njegov krvavi put zaustavio je jedan automobil koji je naletio na ubojicu spriječivši njegov bijeg. Premda policija smatra da je napad rezultat osobne svađe, a ne teroristički čin, i taj napad, zahvaljujući psihozi i medijima, stavljen je u isti teroristički kontekst.




U ponedjeljak je jedan 17-godišnji Afganistanac sjekirom i nožem napao kineske turiste u regionalnom vlaku u Bavarskoj prije nego što ga je policija zaustavila i ubila. Islamska je država požurila objaviti da je napadač bio njihov borac, kao što je preuzela odgovornost i za napad što ga je nedavno u Nici kamionom smrti izveo Mohamed Lahouaiej Bouhlel, iako nije bilo nikakvih znakova da se Bouhlel radikalizirao, niti su ga obavještajne službe imale u svojim bazama podataka.


Prilično je jasno zašto se na meti našla upravo Bavarska, čija se lokalna vlada, podsjetimo, prva oštro suprotstavila politici otvorenih vrata prema izbjeglicama kancelarke Merkel, budući da je upravo ta politika, a time i mogućnost suživota različitih vjera, glavni cilj militantnih islamista. No zanimljivo je da teroristi pritom mogu računati na svesrdnu pomoć zapadnih medija i političara. Riječ je, naime, o relativno novijem fenomenu, u kojem svako nasilje postaje terorizam, osobito kada su njegovi počinitelji muslimanske vjere, pa i onda kada se radi isključivo o sumanutim ubojicama i psihičkim bolesnicima.


Takav je vjerojatno slučaj i s 18-godišnjakom iz Münchena, koji se masovnim pokoljem osvećivao za stvarne ili izmišljene torture iz prošlosti, baš kao što je i pilot Germanwingsa Andreas Lubitz koji je svojedobno odveo u smrt 144 putnika bio problem i propust liječnika, a ne policije i sigurnosnih službi.


Štoviše, ako događaj nema teroristički kontekst, valja ga izmisliti. Tako napadač iz Münchena ovih dana dobiva virtualne pomagače, a vlast verzijom o prolupalom tinejdžeru koji je djelovao sam, svjesno sudjelujući u zavjeri, tobože samo umiruje javnost, jer bi »prava istina« mogla izazvati šok i paniku.