HDZ je stranka koja je više od 20 godina upropaštavala Hrvatsku vješto se koristeći svojom nikad javno izrečenom filozofijom kako su, eto, svi političari, kada dođu na vlast, isti.

Svi kradu, a kada su već svi isti onda je bolje da barem kradu »naši«, Hrvati i katolici, nego »njihovi« – komunisti i ateisti. Takva izopačena teorija podarila je HDZ skoro neograničenim mandatom od stjecanja neovisnosti do danas. Hrvatska će se još godinama oporavljati od HDZ-ovskoga zastrašujućeg nasljeđa: gospodarski uništena, zemlja je doživjela potpuni društveni i moralni raspad. HDZ-ova vrhuška građanima je ukrala državu pretvorivši je u stroj za vlastito bogaćenje.

SDP je prije izbora obećavao da ćemo uskoro živjeti bolje, no svima je već tada bilo jasno kako će to obećanje biti teško ostvariti u kratkom roku, pogotovo u vrijeme teške ekonomske krize. No SDP je pritom obećao i pošteniju, pravedniju i moralniju vlast, za što nije trebalo ništa osim osobnog poštenja i pravednosti: vlast koja neće državu i njezine građane cijediti do iznemoglosti; vlast koja neće interese građana podrediti vlastitoj pohlepi; vlast koja državu neće tretirati kao plijen.

S tim obećanjem – da će biti pravednija i poštenija vlast – SDP je i dobio izbore. Stoga nije slučajno što je jedan od prvih poteza Zorana Milanovića po dolasku na vlast bilo ukidanje povlaštenih saborskih mirovina. Bio je to zakon koji nije imao znatniji utjecaj na stanje državne blagajne, no zato je imao blagotvoran učinak na moralno stanje nacije.

Vratio je građanima vjeru u politiku. Bio je to važan zakon, pravi Milanovićev projekt, budući da je upravo današnji premijer prvi put govorio o ukidanju saborskih mirovina još 2. kolovoza 2007. u Čakovcu. Odonda je prošlo punih pet godina. I zbog toga je važno kako će biti okončan slučaj povlaštene mirovine Zdenka Antešića. Iako nije postupio nezakonito, njegov je čin moralno upitan i dodatno narušava ionako okrnjenu vjerodostojnost vladajuće stranke.

Pa ipak, ono što je Antešić napravio nije posve pravedno izjednačavati s grabežljivom proračunatošću Šeksa, Ane Lovrin, Damira Kajina i ostalih koji su umirovljenjem na jedan dan spasili povlaštene mirovine, jer Antešić je jednodnevno umirovljenje koje mu je donijelo mirovinu od 10 tisuća kuna aktivirao nekoliko mjeseci prije izbora, kada se još nije znalo ni tko će pobijediti na izborima, a kamoli kada će zastupničke mirovine biti ukinute. No Antešić je sigurno njušio promjene i znao je kako se na vrijeme osigurati.

Sa samo jednim saborskim mandatom dokopao se saborske mirovine, dok su mnogi doajeni SDP-ova saborskog kluba, neki i s pet mandata, među njima i Josip Leko, Marin Jurjević i Milanka Opačić, ostali kratkih rukava.

Kao što će slučaj političke eliminacije Jadranke Kosor umnogome odrediti budućnost te stranke – u slučaju da Tomislav Karamarko ustraje na njezinom izbacivanju iz stranke bit će jasno da za HDZ doista nema nade i da jedino smrt bivše predsjednike HDZ-a može spasiti od izbacivanja iz HDZ-a – i Milanovićeva odluka o Antešiću i njegovoj mirovini pokazat će biračima te stranke jesu li živjeli u zabludi kada su 4. prosinca povjerovali u drugačiju, bolju i pravedniju vlast.