Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
16. listopada 2019.
Zlu ne trebalo

kolumna KOMENTAR DENISA ROMCA Poraz civilizirane desnice

snimio Duško Jaramaz / PIXSELL
snimio Duško Jaramaz / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 12. kolovoz 2019. u 18:02 2019-08-12T18:02:22+02:00

Nakon što se prije nekoliko mjeseci odrekla ustaškog pozdrava »Za dom spremni« o kojem je ranije govorila kao o starom hrvatskom pozdravu, tvrdeći da su je njezini savjetnici doveli u zabludu, predsjednica je sada ponovno legitimizirala ustaški pozdrav, uvjeravajući da »nijedan pozdrav pod kojim je branjen Vukovar ne može biti kompromitiran«.

Prije nekoliko godina u Hrvatskoj su se prvi put pojavili konzervativci novoga kova koji su bili nezadovoljni ne samo našom ljevicom, nego i desnicom. Ti su ljudi budili nadu da bi i Hrvatska jednog dana mogla dobiti civiliziranu i normalnu desnicu, premda se to ubrzo pokazalo iluzornim. No, ipak vrijedi spomenuti konzervativce poput Stjepe Bartulice, nekadašnjeg savjetnika predsjednika Ive Josipovića i kojeg Josipovićeva nasljednica Kolinda Grabar-Kitarović nije zadržala na Pantovčaku, a koji su upozoravali kako hrvatska desnica zapravo nema veze s konzervativnom idejom i živi u starim okovima.

Dok je Bartulica uvjeravao da nacionalno nije ono što nas primarno određuje, zauzimajući se za konzervativne političke vrijednosti i osobito ekonomski konzervativizam i liberalizam, naša je desnica primarno nacionalna, odnosno nacionalistička. A to znači u osnovi proustaška i antisrpska, iako ustaštvo i antisrpstvo nisu uvijek bili u prvom planu, nego su se, politikantski, što je karakteristično za nedemokratske stranke i pokrete, izvlačili i potencirali u skladu s političkim potrebama.

U tom je pogledu naša desnica dijametralno različita od tradicionalne konzervativne i demokršćanske desnice na Zapadu, koja je neusporedivo liberalnija i civiliziranija, pogotovo u Njemačkoj i Francuskoj. Za razliku od njemačkih demokršćana, hrvatski »demokršćani« otvoreno raspiruju etničku mržnju i šire netrpeljivost i netoleranciju, osobito prema Srbima, što je u zapadnoeuropskim zemljama, kada je riječ o strankama desnog centra, uglavnom potpuno nezamislivo, pogotovo u ovako radikalnoj formi kao u Hrvatskoj.

Pritom valja naglasiti kako je hrvatska desnica, pa čak i ona koja sebe smatra desnim centrom, u mnogim elementima i po političkim vrijednosti ekstremnija i od europske ekstremne desnice. Uzmimo kao primjer europsku desničarsku heroinu Marine Le Pen. Dok Marine Le Pen svoj uspjeh posljednjih godina u Francuskoj umnogome temelji na radikalnom zaokretu i napuštanju notornog antisemitskog nasljeđa svoga oca, pozicionirajući svoju ekstremno desnu stranku bliže centru i političkom mainstreamu, hrvatska desnica posljednjih nekoliko godina - a osobito posljednjih nekoliko tjedana - ponovo je postala naglašeno etnocentristička i antimanjinska, otvoreno zagovarajući ustaštvo i etničku mržnju.

Ovdje, naravno, ne mislimo na marginalnu desnicu u Hrvatskoj, nego na glavnu struju te političke opcije, a to je, naravno, HDZ. Hrvatska predsjednica i kandidatkinja HDZ-a na skorim predsjedničkim izborima Kolinda Grabar-Kitarović svoju kandidaturu odlučila je objaviti u notornom proustaškom Hrvatskom tjedniku, neukusno i infantilno moralizirajući nad likom i djelom ustaškog zločinca Ante Pavelića. Nakon što se prije nekoliko mjeseci odrekla ustaškog pozdrava »Za dom spremni« o kojem je ranije govorila kao o starom hrvatskom pozdravu, tvrdeći da su je njezini savjetnici doveli u zabludu, predsjednica je sada ponovno legitimizirala ustaški pozdrav, uvjeravajući da »nijedan pozdrav pod kojim je branjen Vukovar ne može biti kompromitiran«. Najgore je što ovdje nipošto nije samo riječ o sada već poslovičnoj neuravnoteženosti i neumjerenosti hrvatske predsjednice, nego o općem stanju u zemlji.

Paradiranje hosovaca u crnim uniformama u Kninu uz ustaški pozdrav i Thompsonov splitski koncert uz isti pozdrav, svjedoče da je ustaštvo u Hrvatskoj danas potpuno legitimizirano, normalizirano i prihvaćeno, o čemu ponajbolje svjedoči odsutnost bilo kakve reakcije policije, uz sramotno odobravanje i opravdavanje vladajuće politike. Kada je predsjednik Josipović u izraelskom Knessetu prije nekoliko godina govorio o ustaškoj zmiji koja ne spava, desničari su na njega nasrnuli kao na veleizdajnika, iako se sada vidi koliko je bio u pravu. Ustaštvo predstavlja negaciju demokratske Hrvatske, a naknadno opravdavanje ustaških zločina izravan je poziv na mržnju i novo nasilje. Hrvatska je definitivno na opasnom putu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.