Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. prosinca 2019.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Je li sada napokon postalo ozbiljno?

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 28. rujan 2012. u 11:59 2012-09-28T11:59:10+02:00

    Za razliku od prijašnjih prosvjeda, čini se da građani sada jasnije nego ikad ranije shvaćaju kako im njihove političke elite žele oduzeti sve za što se europska socijaldemokracija izborila poslije Drugog svjetskog rata: socijalnu državu, životni standard, zaposlenost, dostupni zdravstveni i obrazovni sustav... Njihove političke elite sada ih uvjeravaju da je sve to što su imali – životni standard i socijalna prava – samo jedna velika iluzija

Najprije je buknulo u Španjolskoj. Onda je eksplodirala i Grčka. I dosad se prosvjedovalo, naročito na Mediteranu, i to žestoko, ali nikada ranije nije bilo toliko tenzija i toliko bijesa kao ovog puta. Je li sada drukčije nego ranije? Je li ozbiljnije? 

   Ljudi koje je očaj potjerao na ulicu kao da su izgubili svako strpljenje za politiku i političare. Zastrašujući ratni prizori s madridskih aleja, kao i s trga Syntagma ispred parlamenta u Ateni, podsjećaju na skoro zaboravljene prizore iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada su latinoameričke vojne hunte na ulicama južnoameričkih gradova nemilosrdno proganjale, mlatile i ubijale neprijatelje režima, sindikalce i komuniste. Do zuba naoružana i zamaskirana Guardia Civil, kao u distopijskim filmovima, brani goli opstanak poretka, i to od svojih očajnih i ogorčenih građana koji shvaćaju da više nemaju što izgubiti. Kapitalizam se ponovno mora braniti oružjem. 

   Za razliku od prijašnjih prosvjeda, čini se da građani sada jasnije nego ikad ranije shvaćaju kako im njihove političke elite žele oduzeti sve za što se europska socijaldemokracija izborila poslije Drugog svjetskog rata: socijalnu državu, životni standard, zaposlenost, dostupni zdravstveni i obrazovni sustav...

 
  Njihove političke elite sada ih uvjeravaju da je sve to što su imali – životni standard i socijalna prava – samo jedna velika iluzija. Mjehur od sapunice, koji je sada eksplodirao. Jer dosta je življenja na tuđi račun! Ili kako je s jezivom preciznošću dijagnosticira jedna Madriđanka: žele ih vratiti u 19. stoljeće. Dakle u vrijeme prije Roosevelta i Brandta, kada nije bilo socijalno osjetljivog kapitalizma ni kapitalizma s ljudskim likom, niti socijalnih programa i debele države. 

   Znači li »povratak u 19. stoljeće« ujedno i povratak u vrijeme revolucija? Prijeti li doista Europi prevrat? Brutalni obračun s prezaduženim europskim državama – a koje su sve, osim Grčke, prije krize bile više-manje disciplinirane članice eurozone – doveo je Europu na rub ponora. Kao i nekad u bivšoj Jugoslaviji, jaz između Sjevera i Juga se produbljuje. Dok Jug više ne želi da mu se nameću stroge i nepravedne mjere štednje, jer od tih mjera ne vidi nikakve koristi, Sjever također polako gubi strpljenje jer ne želi svoje bogatstvo dijeliti s Jugom za kojeg smatra da se »ne želi žrtvovati« i »ne želi štedjeti«. Dakle, Europa se približava točki vrenja, od koje će stvari morati krenuti na bolje, ili bi sve moglo otići kvragu. 

  Je li i u Hrvatskoj moguć otpor mjerama koje su Europu dovele pred raspad? Iako mnogi s razlogom sumnjaju u prevratnički potencijal pasivnih i apatičnih Hrvata, pogotovo ako imamo na umu dosadašnje jalove i neartikulirane pokušaje javnog iskazivanja nezadovoljstva, situacija u Hrvatskoj približava se granici izdržljivosti i socijalni bunt nije više tako nezamisliv. Nezadovoljstvo je u zraku: broj siromašnih i socijalno ugroženih ubrzano se povećava, a vlast još nije dokazala da je kadra izvući zemlju iz krize. U mjesecima pred nama situacija će se pogoršavati, kriza će se sljedeće godine produbiti, čime će se legitimitet vlasti sigurno dodatno srozati. A tada više ništa neće biti sigurno. Možda je rasplet i bliže nego što mislimo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.