Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. studenoga 2019.
Zlu ne trebalo

kolumna DENIS ROMAC Kriza koja koristi svima osim Europi

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. studeni 2018. u 17:59 2018-11-30T17:59:33+01:00

Osim Putinu i Porošenku, najnovije rusko-ukrajinsko zveckanje oružjem koristi i Washingtonu, kojem odgovara održavanje napetosti na europskom istoku, što američka strana koristi za dodatni pritisak na Europu i Rusiju

Što se krije iza opasnog incidenta u Kerčkom tjesnacu, u kojem su ruske sigurnosne snage u nedjelju zauzele tri ukrajinska broda, od čega dva vojna, zatočivši 24 ukrajinska mornara? I tko je za njega odgovoran? Sudeći prema izjavama što stižu iz Moskve i Kijeva, osim klasičnog, analognog, između Moskve i Kijeva ponovno bjesni i virtualni, informacijski rat, u kojem se sukobljene strane međusobno optužuju prebacujući odgovornost za incident na jednu, odnosno na drugu stranu.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, primjerice, krivnju za najnoviji sukob pronalazi isključivo na ruskoj strani. U svojoj dramatičnoj poruci Ukrajincima Porošenko tvrdi da je Putin broj ruskih tenkova na granici s Ukrajinom povećao za tri puta, uvjeravajući da zemlji prijeti »totalni rat« s Rusijom.

Dok je intencija Porošenkove izjava mobilizirajuća, u cilju povećanja napetosti i straha od moguće ruske invazije, ruska je strana pokušala minorizirati incident. Ruski predsjednik Putin oglasio se ovim povodom tek nakon tri dana, tvrdeći kako se radilo o »manjem« graničnom incidentu, kojim ukrajinski predsjednik Porošenko pokušava povećati svoj rejting uoči ukrajinskih predsjedničkih izbora u ožujku, na kojima mu prijeti poraz od bivše premijerke Julije Timošenko. Dakle, uvjerava Putin, radilo se o namjernoj provokaciji ukrajinske strane, i to zbog unutarnjopolitičkih razloga.

Porošenko nije ostao samo na riječima. Incident u Kerčkom tjesnacu iskoristio je kako bi u deset pograničnih regija na granici s Rusijom i ruskom saveznicom Bjelorusijom proglasio ratno stanje, što je neobično s obzirom na to da Ukrajina nije proglasila ratno stanje ni u vrijeme ruske aneksije Krima, a ni pobune na istoku zemlje, kada se vodio pravi rat i kada je ukrajinsko-ruski spor bio na vrhuncu.

Proglašenje ratnog stanja Putin je nazvao još jednom »provokacijom« ukrajinske strane i »nepromišljenom odlukom«, a zanimljivo je da je sličnu interpretaciju povodom ove odluke ponudila i ukrajinska opozicija, koja Porošenka optužuje da zaoštravanje s Moskvom pokušava iskoristiti u predizborne svrhe. U ratnom stanju vojska dobiva niz izvanrednih ovlasti. Među njima su proglašavanje policijskog sata, kontrola nad onim što objavljuju mediji, mogućnost zabrana javnih skupova, pretraživanje stanova i kontrola vozila i osoba, a u obrambene svrhe legalizirano je i oduzimanje privatne imovine i organiziranje proizvodnje u tvornicama za vojne i obrambene potrebe. Međutim, i na to upozorava opozicija, zahvaljujući izvanrednom stanju Porošenku se otvara mogućnost odgode već zakazanih predsjedničkih izbora, s obzirom na to da u anketama ozbiljno zaostaje za opozicijskom protukandidatkinjom i da njegov reizbor u ovom trenutku nije izgledan.

Prilično je očito da Porošenko događaj u Kerčkom tjesnacu pokušava iskoristiti u predizborne svrhe, no Putin ukazivanjem na tu činjenicu prešućuje da je najnovije zaoštravanje odnosa s Ukrajinom i njemu došlo kao naručeno, s obzirom na to i njegov rejting neumoljivo pada i da ga prema posljednjim anketama Putina podržava samo 56 posto Rusa, manje nego uoči aneksije Krima, što je najlošiji Putinov rezultat u posljednjih pet godina, kada je Putinu zadnji put pala potpora ispod 60 posto.

Osim političkih, Putin ima i strateške koristi od incidenta, što potvrđuju posljednje informacije da je Rusija ovaj incident iskoristila kako bi kontrolom nad Kerčkim tjesnacem preuzela potpuni nadzor nad Azovskim morem, a time i ukrajinskim lukama u Mariupolj i Berdjansk. Tako Rusija dobiva kontrolu nad područjem na kojem se nalazi novoizgrađeni most koji povezuje Rusiju i Krim, ključan strateški objekt na tom području, jer su se u Moskvi plašili da bi taj most mogao postati ciljem ukrajinskog napada.

Iako Putin prolazak ukrajinskih brodova kroz Kerčki tjesnac naziva »grubim kršenjem međunarodnog prava« i »ukrajinskom provokacijom«, tvrdeći da su Ukrajinci bez najave ušli u ruske teritorijalne vode, ruski predsjednik ni ovog puta ne govori cijelu istinu, s obzirom na to da su Ukrajina i Rusija 2003. godine ratificirale sporazum prema kojem Azovsko more i Kerčki tjesnac spadaju u zajedničke rusko-ukrajinske unutarnje vode, kojim pravo slobodne plovidbe pod istim uvjetima imaju i ruski i ukrajinski brodovi, uključujući i vojne.

Osim Putinu i Porošenku, najnovije rusko-ukrajinsko zveckanje oružjem koristi i Washingtonu, kojem odgovara održavanje napetosti na europskom istoku, što američka strana koristi za dodatni pritisak na Europu i Rusiju. Washington je povodom ove krize ponovno pozvao Europu na uvođenje dodatnih sankcija Rusiji, koje uglavnom štete Europi i puno manje Americi, a Njemačku da odustane od projekta Sjeverni tok 2, tvrdeći kako je riječ o ruskom političkom projektu, s kojim Moskva želi plinovodom zaobići Ukrajinu i baltičke republike, što povećava energetsku ovisnost Europe. Njemačka i Francuska protive se novim sankcijama protiv Rusije, a Njemačka je višekratno odbacila američke pozive da odustane od Sjevernog toka 2.

Zato iz europskog ugla možda nije više najbitnije pitanje tko je kriv za najnoviji incident. Europa bi u ovom slučaju morala odgovoriti na drugo, još važnije pitanje: kako na svojim granicama dugoročno spriječiti takve incidente koji, kao što vidimo, koriste svima – Kijevu, Moskvi i Washingtonu – osim samoj Europi, iako je i europska politika prije nekoliko godina kao lojalna američka pomoćnica aktivno sudjelovala u kreiranju ove krize, premda se danas malotko u Europi toga želi prisjećati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.