Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 1
Sutra: 16° 16° 1
26. svibnja 2019.
Komentar

Komentar DENIS ROMAC Čemu zgražanje, sve je logično

Foto D. Puklavec / PIXSELL
Foto D. Puklavec / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 12. siječanj 2019. u 13:59 2019-01-12T13:59:47+01:00

U Banskim dvorima i na Zrinjevcu se, i to tek nakon javnog zgražanja, problematizira isključivo nazočnost veleposlanika Del Vechia na Dodikovom banjalučkom velikosrpskom derneku

Iako se ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić preksinoć pokušala ograditi od odlaska hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Del Vechija u Banju Luku na Dodikovu neustavnu proslavu dana Republike Srpske, tvrdeći da o tom odlasku nije bila obaviještena, teško je povjerovati da bi se tako iskusan veleposlanik odlučio na takav korak na svoju ruku i bez uputa iz Zagreba, ili da mu se taj odlazak barem nije činio normalnim.

U Banskim dvorima i na Zrinjevcu se, i to tek nakon javnog zgražanja, problematizira isključivo nazočnost veleposlanika Del Vechia na Dodikovom banjalučkom velikosrpskom derneku. Pritom se namjerno zanemaruje činjenica da je ondje bio i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, produžena ruka politike Banskih dvora i HDZ-a u BiH, i to uz nevjerojatno bizarno opravdanje da ni hrvatska vlada ni HDZ ne utječu na politiku HDZ-a BiH.

I upravo se u tome krije ključan problem koji razotkriva ovaj nevjerojatan skandal. I taj problem svakako nije samo veleposlanikov odlazak u Banju Luku na morbidnu proslavu velikosrpske tvorevine nastale na etničkom čišćenju Hrvata i Bošnjaka, na ratnom zločinu i genocidu, na kojoj je odlikovan čovjek koji je u Hrvatskoj osuđen za ratni zločin i na kojoj je bio i srpski ministar obrane, koji je u Hrvatskoj persona non grata

Taj veleposlanikov čin, koliko god nadrealan, zapravo je posve logičan potez i nastavak dosadašnje politike vlade Andreja Plenkovića prema BiH. Riječ je o agresivnoj politici koja miješanje u unutrašnja pitanja susjedne suverene i neovisne države opravdava ustavnom obvezom zaštite navodno ugroženih Hrvata u BiH, po sličnoj matrici po kojoj je i Srbija koncem osamdesetih i devedesetih opravdavala svoju agresivnu politiku, a kasnije i ratove, »zaštitom« ugroženih Srba u Hrvatskoj i BiH.

Formalan cilj takve politike je izmjena izbornog zakonodavstva u BiH, odnosno stvaranje posebne hrvatske izborne jedinice unutar Federacije BiH, koja je sada jedinstvena izborna jedinica. To bi trebalo osigurati da Hrvati biraju hrvatske političke predstavnike u državnim institucijama BiH, a zapravo bi osiguralo izbornu dominaciju HDZ-a BiH.

Dugoročan cilj takve politike je nastavak razgradnje BiH, ili barem održavanje sadašnjeg neodrživog i štetnog statusa quo, kao i održavanje stalne napetosti na relaciji Mostar-Sarajevo. U takvom kontekstu procvat odnosa između Mostara i Banje Luke, a time, kako vidimo, i između Zagreba i Banje Luke, posve je logičan. Bez obzira na to što svake godine manipulira žrtvama ustaškog konclogora u Jasenovcu, slavi Ratka Mladića i negira genocid u Srebrenici, Dodik je u svojoj politici destrukcije BiH i odcjepljenja Republike Srpske u Čoviću pronašao lojalnog saveznika, dok Čović u Dodiku vidi saveznika u zaštiti Hrvata od dominacije Bošnjaka.

Politika zaštite »ugroženih« Hrvata u BiH postala je glavna, zapravo i jedina Plenkovićeva diplomatska inicijativa u Europskoj uniji. Iako je Zagreb optimistično najavljivao da će uvjeriti članice EU-a u čemu je problem s izbornim zakonom u BiH, rezultati Plenkovićeve diplomatske ofenzive zapravo su jako skromni. Inicijativa je doživjela neuspjeh, a Hrvatska je ponovno dala za pravo onima u EU koji je optužuju da se nakon ulaska u EU u regiji ponaša destruktivno i da je u sukobu sa svim susjednim zemljama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka