Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Komentar Denisa Romca

Bolje im je da zašute!

Foto Davor KOVAČEVIĆ
Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 29. kolovoz 2012. u 14:32 2012-08-29T14:32:19+02:00

Milanović je prije izbora uvjeravao da nije »trgovac čarobnim napitcima sa Srednjeg zapada«. On i njegovi ministri sada podsjećaju upravo na njih

Skoro da ne prođe dan a da nam od ministara i potpredsjednika Vlade, a katkada i od samog premijera, ne stigne proročanska prognoza kako ćemo, eto, uskoro dotaknuti dno i kako nam onda slijedi oporavak. No ministar rada Mirando Mrsić svojim je paraekonomskim prognozama ovih dana zatvorio krug. 

    Upravo je ministar Mrsić na početku godine obećavao kako vrhunac krize i početak oporavka stiže već na proljeće. Mrsićevo proljeće davno je prošlo. Već je i zaboravljeno. A oporavka nigdje. 

    No isti ministar sada – i to nakon što smo po prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti doznali da broj nezaposlenih može rasti i tijekom ljetne sezone – ponovno vizionarski najavljuje kako ćemo vrhunac broja nezaposlenih, dakle kulminaciju krize, doživjeti u veljači ili ožujku dogodine. 

    Dakle godinu dana nakon što smo se po njegovim riječima s početka godine već trebali početi oporavljati! 

    No Mrsić uopće nije najgori primjer gatanja u Milanovićevoj vladi. Koliko nam je samo njegov prvi potpredsjednik Radimir Čačić puta objavio da je najgore prošlo i da sviću bolji dani? Čačićevu novu zoru čekali smo najprije u travnju, pa u svibnju, zatim poslije ljeta, pa do kraja godine, a sada i do sljedeće godine. 

    Ministar Grčić, recimo, nedavno tvrdi početak oporavka počinje tek u drugoj polovici sljedeće godine, dok ministar Linić – koji se, moramo priznati, jedini ne razmeće spektakularnim obećanjima – čerčilovski priznaje kako će sljedeća godina biti »teža i gora« od ove godine! 

    Pa kako, dakle, prvi ljudi Banskih dvora zaduženi za ekonomiju, najčešće potaknuti medijskom opsjednutošću rokovima i datumima, daju posve oprečne prognoze o krizi? Ima li uopće razlike između njihovih proročanstava i znamenite objave Jadranke Kosor iz 2010. kako smo »na putu da stignemo na put izlaska iz krize«? 

    Ovdje je riječ o europskom sindromu. Svakim novim kriznim summitom – a od početka krize bilo ih je 30-tak – europski lideri objavljuju kako nakon summita stiže kraj krize. A kraja niotkud. 

    Svakim takvim obećanjem političari – i u Hrvatskoj i u Europi – kupuju vrijeme u nemoći da presjeku glavne okove krize. Europski političari spašavaju bankrotirane države milijardama eura pomoći, a više od 80 posto tog novca odlazi njemačkim i francuskim bankama, koje su špekulirale kreditiranjem prezaduženih zemalja. 

    Europska politika borbe protiv krize tako se svodi na zadovoljavanje bankarskih apetita. Što su kamate na državne obveznice zemalja koje su izložene špekulantskim napadima veće, veća je i zarada. Što spašavanje dulje traje, države su u lošijem stanju. Reforme se ne provode – kao ni u Hrvatskoj – niti se povećava konkurentnost, osim golim smanjenjem plaća – kao i u Hrvatskoj. Standard građana pada, jer Europa uvjetuje »pomoć« rezanjem javne potrošnje i privatizacijom javnog bogatstva i prirodnih resursa. Što čeka i Hrvatsku. 

    Stoga je iritantno stalno slušati neutemeljena obećanja o kraju krize. Radi se o ispraznim riječima kojima političari gube i zadnje ostatke svoje vjerodostojnosti. Milanović je prije izbora uvjeravao da nije »trgovac čarobnim napitcima sa Srednjeg zapada«. On i njegovi ministri sada podsjećaju upravo na njih. Lažna obećanja gora su i od priznanja neuspjeha. Zato bi im bolje bilo da o kraju krize već jednom zašute!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.