Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. siječnja 2020.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

A koji je Josipovićev plan?

A koji je Josipovićev plan?
A koji je Josipovićev plan?
Autor:
Objavljeno: 15. svibanj 2013. u 18:19 2013-05-15T18:19:00+02:00

Od predsjednika države s pravom bismo očekivali i doprinos u kreiranju strateških ciljeva Hrvatske, koja sada podsjeća na brodić što ga nosi oluja, osobito sada kada ulazimo u EU

Iako možda to nije ono što je predsjednik države želio postići, njegovu kritiku da svaki plan koji ne daje rezultata, pa tako i Plan 21, treba preispitati, Karamarko je iskoristio kako bi predsjednika Josipovića pozvao da se dogovore o datumu novih izbora.

   Uz nekoliko patriotskih fraza o hrvatskom narodu na kojem nitko nema pravo eksperimentirati te o Tuđmanu kao hrvatskom Churchillu, De Gaulleu, Adenaueru i Havelu zajedno, Karamarko nas nemušto uvjerava kako nas je HDZ već jednom 2011. bio izvukao iz krize, no onda se sve strmoglavilo dolaskom Kukuriku koalicije.

   Dakle, jedino što Josipović sada treba napraviti jest preispitati datum novih izbora. Kukuriku eksperimentu, što državu »definitivno baca u propast«, napokon je odzvonilo.

   Tako, naime, zbori Karamarko, još opijen pobjedom na europskim izborima, pa poput recidivista nudi izvanredne parlamentarne izbore kao svojevrsnu iluziju izbora, predvodeći sljedbu koja je zemlju u svoja dva zadnja mandata (2003.-2012) doslovce dotukla i bacila na koljena.

   No ipak je teško izbjeći zaključku kako je Karamarko izveo logičan zaključak iz izjave predsjednika Josipovića, premda ovaj to nikad ne bi tako otvoreno rekao.
   Predsjednik Josipović, naime, više voli eufemizme i neodređene fraze, koje mogu značiti i ovo i ono, kako bi se u svakom trenutku mogao ograditi kako nije baš tako mislio.

On stalno i uporno dosađuje grickajući i pljuckajući, ali nikako da zagrize do kraja, niti da pljune istini u oči.

   On će tako svaki put kad mu se pruži prilika podbosti Milanovića i Banske dvore da ne rade dobro svoj posao, ali mu pritom ne pada na pamet spustiti se u te iste Banske dvore i sazvati izvanrednu sjednicu vlade zbog alarmantnog stanja u gospodarstvu, iako za to ima ovlasti.

   Radije će na Pantovčaku, gdje se osjeća najzaštićenije, o tome razgovarati s ideološki i interesno itekako svrstanim članovima svojih vijeća za gospodarstvo i za socijalnu pravdu, kako bi sa svojih visina, poput monarha, svima mogao isporučiti ono što ih ide. I onda ponovno nestati u svojim odajama i svom svijetu. Pa tako do sljedeće zgode.

   Kalkulirat će tako s opsjenarskim nacionalnim forumom Nikice Gabrića i njegovim prosvijećenim apsolutizmom, ali mu pritom ne smeta što mu SDP istodobno otplaćuje kredit za njegovu predsjedničku kampanju.

   On će se baviti našim problemima, ali samo dok time dodatno učvršćuje svoju auru nedodirljivosti i bezgrešnosti. Iako ima nevelike izvršne ovlasti, posebice u usporedbi s premijerom, predsjednik kao najviši predstavnik države – naravno ako to želi – ima mnogo mogućnosti da pomogne, posebice u sadašnjoj krizi.

   Predsjednik ima ozbiljne ovlasti na području vanjske politike. A vanjska politika, kako je to primijetio i novi američki državni tajnik John Kerry, zapravo je gospodarska politika. Predsjednici država u mnogim zemljama u pravilu više ne idu na put bez snažnih gospodarskih delegacija.

   Od predsjednika države s pravom bismo očekivali i doprinos u kreiranju strateških ciljeva Hrvatske, koja sada podsjeća na brodić što ga nosi oluja, osobito sada kada ulazimo u EU i kada ćemo se za nekoliko dana naći u iznimno osjetljivoj situaciji: glavni smo cilj ispunili, no kako ćemo dalje? No naš predsjednik time se ne bavi.

   Jer ne želi preuzeti odgovornost.

   Od predsjednika države jedino nikako ne očekujemo da arbitrira u predizbornoj kampanji. Pa čak ni onda kada govori ono što misli da ljudi žele čuti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.