Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
18. listopada 2019.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Umrijeti s diktafonom

Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 26. ožujak 2012. u 21:29 2012-03-26T21:29:39+02:00

Ako Tuđman i Šušak na onome svijetu čuju što o njima pričaju vrli sljedbenici, sigurno im je žao što ovaj svijet nisu napustili uključenih diktafona. Em su prislušni aparati kudikamo pouzdaniji od poslušnih aparatčika, em ne verglaju o moralu

Richard Dawkins se uopće ne šali kada kaže da na samrti uza se želi imati – diktafon. Jer vjeruje da bi ga zvučni zapis – bilo posljednjih riječi, bilo tek samrtnoga hropca – mogao posthumno zaštititi od fanatika koji jedva čekaju da ga uhvate nasamo na odru, pa da po medijima rastrube svoje ekskluzivno svjedočanstvo kako se autor »Iluzije o Bogu« na rastanku od ovozemaljskog života odrekao svojih ateističkih zabluda i kako je okrijepljen svetim sakramentima preminuo u Gospodinu.

Strahuje glasoviti evolucijski biolog i najpoznatiji ateist zapadnoga svijeta da mu se ne dogodi što i Charlesu Darwinu, o čijem se tobožnjem predsmrtnom odricanju od vlastite teorije o postanku i razvitku života na Zemlji i danas pripovijedaju legende. A pripovijedaju se i umnažaju na osnovu neuvjerljivog i neprovjerljivog svjedočenja Lady Elizabeth Hope, gorljive vjernice koja je banula u bolesničku sobu rušitelja priče o šestodnevnom stvaranju svijeta i tamo ga navodno zatekla kako se nad Biblijom kaje zbog svoga nevjeronauka.

Srećom po Hrvatsku demokratsku zajednicu, ni Franjo Tuđman ni Gojko Šušak nisu došli na ideju da im diktafon bude posljednji ispovjednik, pa se njihova vjerska sljedba još uvijek održava na životu, i to ponajviše zahvaljujući turbosenzacionalnim svjedočanstvima sa samrtničkih postelja što ih neumorno šire stranačke Elizabethe Hope.

Možda ćete se sjetiti – prvo od tih odarskih predanja javnosti je prodao Zlatko Canjuga, dečko od Tuđmanova najvećeg povjerenja, kojemu je umirući diktator, prije no što će zapasti u komu, navodno povjerio svoju posljednju želju: »Vrati djeci Dinamo!« Najnovije pak legende iz soba za intenzivnu njegu stranačkih kultova ličnosti u javnosti su osvanule ovih dana, zahvaljujući trajno ožalošćenima Andriji Hebrangu i Vladimiru Šeksu.

Najprije je Hebrang ispričao kako ga je Šušak na samrtnoj postelji zamolio da preuzme Ministarstvo obrane i da iz sustava ukloni kriminalce, »infiltrirane s najvećim ološem«, te kako su ga u ispunjenju zavjeta danog pokojnome ministru spriječile unutarstranačke sile mraka. Smislio je prepredeni Andrija čudesan plan: da te kriminalce iz MORH-a eliminira tako što će ih unaprijediti, povećati im plaće i dati im počasti, ali ih ujedno prerasporediti na mjesta s kojih više neće moći upravljati državnim novcem.

Međutim, čim se doznalo za taj Hebrangov naum, lansirana je priča kako provoditelj Šuškove posljednje volje zapravo radi za jednu stranu silu, a iza te potvore – ako je vjerovati onome što danas tvrdi Andrija Istina – stajali su Vladimir Šeks i Ivić Pašalić.

Uslijedio je i odgovor prozvanoga Šeksa, koji je spiku prebacio sa Šuškova na Tuđmanov odar, te Hebrangu spočitnuo »posebno odvratnu činjenicu podnošenja ostavke na mjesto voditelja liječničkoga konzilija predsjednika Tuđmana«.

Potom je u moralističkom zanosu nastavio: »Težeg moralnog grijeha i prijestupa od toga ne pamtim. Zbog političkog razilaženja odstupiti iz konzilija smrtno bolesnog Predsjednika beskrajno je amoralno. To je nedopustivo kršenje liječničke etike.«

Pa ako Tuđman i Šušak na onome svijetu čuju što o njima pričaju vrli sljedbenici, sigurno im je žao što ovaj svijet nisu napustili uključenih diktafona. Em su prislušni aparati kudikamo pouzdaniji od poslušnih aparatčika, em ne verglaju o moralu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.