Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 1
Sutra: 2° 2° 1
18. prosinca 2018.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Ovčara za Ivanu Simić Bodrožić

Ivana Simić Bodrožić, Foto: D. KOVAČEVIĆ
Ivana Simić Bodrožić, Foto: D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 9. lipanj 2012. u 13:46 2012-06-09T13:46:00+02:00

Ivana Simić Bodrožić je službenica laži. Laž ima za cilj proizvodnju mržnje. Mržnja naposljetku dovodi do krvoprolića. Kad podvučete crtu ispod ovako posloženih premisa, sam po sebi vam se nameće zaključak da do krvoprolića dovodi... ne skanjujte se izustiti... Ivana Simić Bodrožić.

Premise je, ekskluzivno za čitatelje Hrvatskog lista, nanizao Ivica Marijačić u namjeri da smrt Ivanina oca obrani od života i pisanja njegove kćeri. Jer nju je „prestalo biti briga što se njezin otac, zajedno s još dvije stotine surovo smaknutih, mrtav okreće u grobu, kad vidi što mu kći piše“. Ona je, naime, „postala ponosni dio 'zdravih snaga' kojima je, u biti, žao što tih nesretnika na Ovčari nije bilo više“.

Kako se Ivana Bodrožić – od djevojke koja je u onoj pjesmi što nadilazi pridjeve, u pjesmi o pretankim rukama što ih je dobila od oca, napisala da su u Vukovar prekasno stigli i Međunarodni Crveni križ i ljudskost – pretvorila u čudovište kojemu je Ovčara premalena? Pa eto tako što se udala. A udala se, ne prašta joj Marijačić, „za zadarskog Srbina“, pa – budući da je ljubav slijepa – „nije isključeno da ju je muž uvjerio kako su, eto, u tom ratu svi bili isti, te njezinu tugu i ogorčenje transferirao na druge, a ne jedine počinitelje likvidacije njezina oca“.

No, tu nije kraj. Ivana Simić Bodrožić je, prema Marijačićevim procjenama, na najboljem putu da nadmaši vlastitu monstruoznost. Jer nije isključeno ni to da će zabludjelu Ivanu „u perspektivi, muž ili tko drugi uvjeriti još da joj Srbi zapravo i nisu ubili oca na Ovčari, kao ni ostale nesretnike iz tamošnje bolnice, nego su to valjda Hrvati mazohistički ubijali sami sebe kako bi zločin natovarili nedužnim Srbima“.

Što je zadarskog monstrologa navelo da u Ivaninom izvodu iz matične knjige vjenčanih prepozna legitimaciju izroda Ovčare i izdajnice nacionalne žalosti za vlastitim ocem? Što se toliko upeo da privatni život Ivane Simić Bodrožić prokaže i prikaže kao uvredu za smrt čovjeka od kojega je naslijedila svoje pretanke ruke? Naizgled, ali samo naizgled zato što je u svojoj kolumni navodno poistovjetila Tomislava Nikolića s imenjakom Karamarkom.

Kažem „navodno“ jer Marijačić u svom stilu podmeće da je Ivana Simić Bodrožić izjednačila četničkog agresora i golorukog hrvatskog branitelja iz 1991. godine, dok ona naprotiv govori o današnjim Tomislavima kao fakinima koji ne znaju stvoriti ništa osim „atmosfere straha, panike, opasnosti“ u kojoj oni figuriraju kao jedini spasitelji. Ali – samo dok ne dođe do stvarne frke. Tada se zavlače u mišje rupe i za nastali užas krive svakoga izuzev sebe.

Taj tekst je očito bio samo povod da se Ivanu prozove zbog staroga grijeha udaje za „neprijatelja“, da joj se kaže kako ne može biti hrvatsko ratno siroče i srpska nevjesta. I da se bezobzirno zavrne pretankim podlaktičnim kostima njezinoga oca, kako bi se prodala priča da se on „mrtav okreće u grobu, kad vidi što mu kći piše“.

Marijačić se okomio na dijete vukovarske žrtve zato što taj čovjek za njega nikada i nije bio živ, pa onda ni njegova kćerka nema pravo na svoj život. Ona je dužna vegetirati kao ratno siroče nad kojim skrbi Majka Domovina, udati se za Domovine Sina, biti mu ponizna i zahvalna na udijeljenoj slobodi da piše što joj on kaže. U protivnom će je na Ovčaru odvući neki Marijačić, da je odgojno mlatne očevim kostima. Kostima čovjeka koji marijačićima ne treba živ, kao što treba Ivani.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka