Zašto u Crkvi strahuju od uvođenja fiskalnih blagajni u sakristije, iako Slavko Linić nije najavio ništa slično, već je samo navijestio donošenje zakona po kojemu će i Crkva, poput ostalih korisnika proračunskog novca, Ministarstvu financija slati godišnji izvještaj o primicima i potrošnji?
– Vjeruješ li ti, trafikant, da će Linić ove svoje đavlije fiskalne blagajne uvest i u crkve?
– Nažalost, nisam čuo da je ministar financija najavio takvu mogućnost.
– Zašto nažalost?
– Pa zato što bi bilo normalno da se i crkveno poslovanje evidentira u Poreznoj upravi.
– Ali nije crkva isto što i dućan, kafić ili kladionica…
– Nije dućan, ali svejedno trguje svojim proizvodima; nije kafić, ali ipak naplaćuje svoje usluge duhovne okrjepe; nije – slažem se s tobom – ni kladionica, ali je to ne priječi da prima novce za koje ljudima ne nudi ništa osim nade u život vječni, iako nema nikakvih dokaza da je još itko od njezinih mušterija kod Svetoga Petra uspio naplatit svoj talon…
– Ako ćeš nastavit s takvim bogohulnim baljezganjem, možemo odmah završit priču!
– Ne znam zašto si je uopće započinjao.
– Zato što sam pročitao izjavu našeg uglednog teologa Adalberta Rebića koji kaže kako se »nada da u sakristije ipak neće ući fiskalizacija«. Ne misliš valjda da on to govori bez ikakvog povoda?!
– Nažalost, opet ti kažem, nažalost – Linić mu nije dao nikakvog povoda da štreca od uvođenja fiskalnih blagajni u sakristije. Fakat se ne mogu sjetit da je spominjao da će se i plaćene mise, blagoslovi i ostali proizvodi iz bogatog crkvenog asortimana ubuduće evidentirat u Poreznoj upravi. Prema tome, crkve ostaju u statusu duty-free shopova.
– Pitanje je do kada… Vidiš da onaj Kajin najavljuje da će se mijenjat onaj dio ugovora između Hrvatske i Svete Stolice koji propisuje da se Rimokatolička crkva oslobađa od plaćanja poreza.
– Pa nije Kajin ministar financija. Nije čak ni istarski župan. Ali ako baš hoćeš, ni on, nažalost, ništa ne najavljuje, već samo kaže da bi se to trebalo promijenit.
– Nije Crkva od jučer, trafikant. Ne bi se ona bez ikakvog razloga uznemirila oko fiskalnih blagajni. Vidiš da Linić Crkvu tretira kao da je, božeprosti, neprofitna organizacija.
– Kako to misliš: neprofitna?
– Tako kako su je utrpali u ovaj novi Zakon o računovodstvu neprofitnih organizacija, što ga najavljuje Linić.
– Koje su to, bogati, neprofitne organizacije?
– Vjerske organizacije poput Rimokatoličke crkve, sportske udruge poput Građanskog nogometnog kluba Dinamo, gospodarske udruge poput Hrvatske gospodarske komore, prometne udruge poput Hrvatskog auto-kluba, radničke udruge poput Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a Republike Hrvatske, i da ti dalje ne nabrajam – sve ostale udruge i ustanove koje nisu osnovane za ostvarivanje dobiti.
– Ne znaš koja je organizacija neprofitnija: Sveta Mater Crkva ili Sveta Firma Dinamo…
– Samo ti podbadaj! Umjesto da vlast odgovori na poziv Crkve za dijalogom, ona joj prijeti sankcijama.
– Kakvim sankcijama?
– Da neće dobit ni lipu iz državnog proračuna i da neće moć sudjelovat ni u kakvim projektima koji se financiraju javnim novcem, ukoliko Liniću ne dostavi godišnji izvještaj o primicima i potrošnji, ukoliko ne popiše svoju imovinu i ne napravi plan poslovanja…
– Pa ne odnosi se to valjda samo na Rimokatoličku crkvu, već i na sve ostale organizacije koje se vode kao neprofitne!?
– Ja sad govorim o Crkvi, trafikant, a ne o – štajaznam – Udruzi športskih ribolovaca »Amur« iz Ladimirevaca ili o Hrvatskoj zajednici udruga obiteljskog smještaja!
– A zašto si se ti nakopistio na taj novi zakon, ako se nitko iz Crkve ne joguni protiv njega?
– Kako ti znaš da se ne joguni?
– Pa i ja sam čitao šta povodom najavljenog Zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija kaže Adalbert Rebić. A ugledni teolog veli kako je i on »za to da svi daju izvještaje o svojim financijskim sredstvima«, tim prije što je Crkva i do sada »pravdala svaku lipu« jer je na to bila obavezna ugovorom između Crkve, države i Vatikana. Posebno me se, moram priznat, dojmio onaj Rebićev fiskalno-lojalistički crescendo u kojem kaže kako »svi članovi Crkve kao građani plaćaju poreze i daju izvješća o prihodima, dobicima i potrošnji«.
– Dabogda ti Bog platio, trafikant, na isti način na koji su se poganoga tebe dojmile Rebićeve mudre i odmjerene riječi!
– Dojmile su me se, bogami, koliko i prošle godine objavljeni podatak da Crkva iz državnog proračuna, osim onih uredno prikazanih 245 milijuna kuna, primi još oko 700 milijuna transparentno netransparentnih kuna godišnje. Vidjet ćemo hoće li i nakon novog zakona ta lova ostat knjigovodstveno zabašurena kao do sada, ali nisam siguran da ćemo uskoro vidjet dan kad će se Linić odvažit da fiskalizira i crkvene škrabice…
– Trafikant, umukni! Ne želim slušat takve blasfemije!
– Onda lijepo plati misu za moje umuknuće. I ne zaboravi uzet račun!
