Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 4
Sutra: 26° 26° 4
17. lipnja 2019.
PUTEVI I STRANPUTICE

kolumna ZLATKO CRNČEC Europski mandat je jackpot

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 4. svibanj 2019. u 21:49 2019-05-04T21:49:59+02:00

Izjava jednog nekadašnjeg hrvatskog eurozastupnika da je u samo godinu dana Bruxellessa uspio prištedjeti čak 50.000 eura još je jednom skrenula pažnju na ovu poduzetničko egzistencijalnu razinu bavljenja politikom. Ima i puno drugih slučajeva. Recimo jedan od naših aktualnih eurozastupnika potpuno se preselio u Bruxelless. Pa bi se odmah moglo postaviti više nego prirodno pitanje. Kakve on uopće ima veze s zemljom koju tamo predstavlja ako mu u Bruxellessu djeca idu u školu, a posao mu je pronašao bračni drug. Ili kakve koristi ima Hrvatska od jednog drugog aktualnog eurozastupnika za kojeg ni dragi Bog ni svi sveci ne znaju što je on tamo radio zadnjih pet godina. A nije čini se napravio apsolutno ništa.

Za solidan dio domaće političke »elite« sam ulazak u Sabor predstavlja prilično veliki dobitak na životnom lotu. Biti sklonjen na četiri godine u saborsku zavjetrinu u ovim gospodarski teškim vremenima svakako nije malo postignuće. Plaća je takva da bi je malo tko od postojećih sabornika mogao zaraditi u realnom sektoru. A vrlo je sigurna za razdoblje od gotovo 48 mjeseci osim ako se kojim slučajem ne dogodi kakva politička kriza kao što se u Hrvatskoj zbila 2016. godine nakon pada Vlade Tihomira Tima Oreškovića. Kada je slična situacija zaprijetila i 2017 ponašanje nekih zastupnika bilo je krajnje gadljivo. Budući da su u vlastitoj stranci bili u nemilosti vodstva – dakle s malim šansa šansama da ih njihov predsjednik uopće stavi na listu, a kamoli na kakvo izglednoj mjesto – spremno su u kameru popljuvali 26 godina svog prethodnog političkog rada. I izrazili gotovo izravnu namjeru da pokrpaju vladajuću većinu, a sve samo kako ne bi došlo do još jednog prijevremeno raspuštanja Sabora. Čime bi izgubili pravo da još tri godine primaju više nego izdašnu saborsku plaću.
A ako je saborski mandat za puno političara zgoditak na lotu na domaćoj lutriji onda je izbor u Europski parlament pravi pravcati euro jackpot. Tu su primanja oko 50.000 kuna mjesečno. Dakle ta cifra puta 12 puta pet pa se dobije konačna vrtoglava brojka koliko se može zaraditi u jednom mandatu u klupama Bruxellessa i Strasbourga. A budući da EU nije baš klasičan . Pa nije čudo da su ljudi spremni mijenjati i vlastita imena samo par tjedana prije kampanje ne bi li povećali svoje šanse za osvajanje vrhunskog političkog dobitka.

Naravno, nisu ni Hrvatska ni njeni političari izuzetak u iskazivanju svojih nagnuća da se dokopaju sigurne briselske luke. Sve što je gore navedeno u velikoj, u nekim slučajevima i većoj mjeri vrijedi za sve ostale zemlje članice i njihove političke trudbenike. Posebno to vrijedi za postkomunističke zemlje čija se politička elita u samo nekoliko desetljeća iz kolhoza preselila u briselske salone. Ali ni za obične građane najrazvijenijih europskih zemalja primanja europarlamentaraca, ali i članova njihovih nacionalnih parlamenta su potpuno izvan njihovih dosega.
Službenom je Bruxellessu jako stalo da odaziv na ove europske izbore bude veći nego što je bio prije pet godina. I da tako Europski parlament dobije što veći legitimitet. I to je svakako za pozdraviti. Ovo tijelo donosi veliki broj akata koji izravno utječu na život građana u svim zemljama EU. I logično je da je poželjno da što veći broj njih sudjeluje u procesu koji bi trebao iznjedriti njihove predstavnike koji će te odluke donositi.

Naravno bilo bi potpuno pogrešno lupati samo po Europskom parlamentu samo zato što je on najlakša meta. U cijelom demokratskom svijetu politička je klasa na najboljem putu da postane izolirana kasta koja se u puno slučajeva samoobnavlja. U nekim zemljama već postoje prave političke dinastije gdje su i otac i sin i kćerka bili na najvišim političkim pozicijama. Sve to – naravno uz posljedice gospodarske krize iz 2008 i nakaradno postavljene eurozone – doprinosi tome da ljudi ili gube zanimanje za politiku ili postaju žrtve krajnje desnice i ljevice čiji protagonisti ionako preziru parlamentarizam kao takav. Ne postoji bolji sustav od parlamentarne demokracije, ali potrebno je njegovo malo dotjerivanje. Jedno bi bilo da se onemogući situacija da se ljudi na legalan način mogu obogatiti samom činjenicom ulaska u predstavničko tijelo. Dok puno od onih koji su ih tamo poslali sve teže sklapaju kraj s krajem.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka