Ako ne računamo Francusku, koja je ipak jedna sasvim druga priča, Slovenija je jedina mediteranska zemlja koja ima pristojnu gospodarsku situaciju. Unutar EU-a, mediteranski krug zemalja kod razvijenog i puno uspješnijeg sjevera ponekad izaziva i podsmijeh, ali on vjerojatno prestaje kada se povede rasprava o toj maloj zemlji na sunčanoj strani Alpa. Naravno, Slovenija je u prvom redu srednjoeuropska zemlja sa svime što to podrazumijeva pa je tako njezin dugogodišnji spor s Hrvatskom oko sićušnog komadića Mediterana sigurno nešto što može začuditi svakoga tko to promatra sa strane. Međutim, Slovenija je u ovom slučaju očito pronašla neku svoju računicu i ne odustaje od toga da ostvari svoje interese. Kao što to uostalom radi svaka normalna država.

Naravno, znali su Slovenci u pojedinim trenucima itekako prljavo odigrati, često i na naš račun. Dovoljno se samo sjetiti događanja iz 1991. godine i sastanka tadašnjeg slovenskog partijskog lidera Milana Kučana i Slobodana Miloševića. Tom su prilikom njih dvojica vjerojatno postigla »deal« o više manje bazbolnom slovenskom izlasku iz Jugoslavije. Budući da se u tom trenutku nitko nije usudio reći to pogubljenim generalima JNA, oni su u lipnju te godine napravili intervenciju u Sloveniji koja se pretvorila u farsu koja je omogućila Slovencima da izađu iz zajedničke države bez gotovo ikakvih žrtava. To što se JNA onda mogla u potpunosti usredotočiti na razaranje Hrvatske i BiH nije naravno slovenski problem, ali je izvjestan gorki okus ipak ostao. Tim više što su kasnije neki od najbližih Kučanovih suradnika s visoka docirali o navodnom dogovoru Tuđmana i Miloševića iste godine u Karađorđevu.

Ili kada je Slovenija 2009. blokirala hrvatske pregovore s EU-om zbog graničnih problema. Ulazak u EU bio je hrvatski strateški cilj dok je za Sloveniju to bio, bez obzira na to koliko oni govorili drugačije, tek jedan od tekućih problema. Nije se Slovenija proslavila ni bizarnim postupcima tijekom izbjegličke krize, ponovo na račun Hrvatske. Ali sve to skupa ipak nije prešlo granicu koju recimo čak i aktualno vodstvo Republike Srbije prelazi na tjednoj bazi.

Slovenija je jedina od bivših jugoslavenskih republika postala normalna europska država. Jaz između nje i ostatka nekadašnje države bio je velik i za vrijeme dok je ona postojala, a u zadnjih 27 godina on se još i dodatno proširio. Istina, prije par godina upali su u gospodarske probleme koje su uzrokovali, najvećim dijelom Kučanovi dečki, koji su se zaigrali upravljajući paradržavnim fondovima koji su bili vlasnici najvažnijih dijelova tamošnjeg gospodarstva. Ali i to je riješeno, situacija je pokrpana, neki su završili na robiji, a propali Merkator su uspjeli uvaliti Ivici Todoriću.

U slovenskoj javnosti spor s Hrvatskom je jedna od važnijih tema. Iako se u stvari radi o virtualnom problemu koji na životu drži politika s obje strane granice. Toliko se galvaniziralo javnost da ni Miro Cerar ni Andrej Plenković ne mogu, barem ne mogu u ovom trenutku, napraviti ni najmanji iskorak izvan krutih pozicija koje dvije strane drže već godinama.

Za očekivati je da će granica u Savudrijskoj vali još jako dugo biti predmet apstraktne političke utakmice. Političkoj klasi u Hrvatskoj cijela ova gungula dobro dođe da se javnost zabavlja njome i najavama da će se dio branitelja barkama otisnuti put slovenskih patrolnih čamaca kako bi ih naučili pameti da ne ulaze u hrvatske teritorijalne vode.

Ali prava bi društvena rasprava u Hrvatskoj trebala biti ona koja se tiče pitanja zbog čega su to Slovenci toliko bolji od nas u svim ostalim parametrima. Jedan od odgovora je naravno rat koji je Hrvatska imala, a Slovenija ne. Ali to je ipak samo dio objašnjenja. Stvar je vjerojatno u tome da je susjedna država kao društvo puno naprednija i civiliziranija od nas što se onda, naravno, pretače i u gospodarske pokazatelje. Dovoljno je samo prijeći granicu pa da se na prvi pogled vidi da u Sloveniji stvari stoje puno bolje nego u Hrvatskoj. Sudeći po tome, i granični spor i hrvatsko zaostajanje za Slovenijom potrajat će godinama.