Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 20° 20° 1
17. srpnja 2019.
PRONAĐENA ZEMLJA

kolumna BORIS PAVELIĆ Pia i Carola u Gorskom kotaru

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 3. srpanj 2019. u 19:07 2019-07-03T19:07:58+02:00

Ako je granica nepropusna, otkud izbjeglice u Gorskom kotaru?. Ta rečenica, koju je bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u ponedjeljak kazao našem listu, razgolićuje sav neuspjeh i potencijalne tragične posljedice koncepta »tvrđave Europe« kojoj je Hrvatska - koji put već u povijesti? - postala tek pogranična karaula. Jer, ako se netko mogao uvjeriti u jalovost, a potencijalno i opasnost, histerične a neuspješne »zaštite« hrvatske granice prema Bosni i Hercegovini, to su još oni rijetki preostali stanovnici Gorskog kotara, ponajviše miroljubivi stariji ljudi, kojima je samo još to trebalo, pa da se pod stare dane počnu zaključavati u sumrak, strahujući da ih ne napadne netko izbezumljen od gladi i višemjesečnog potucanja od nemila do nedraga. To su, eto, rezultati nemilosrdnog i nepromišljenog zatvaranja granica: dehumanizacija izbjeglica i njihovo medijsko pretvaranje u bezličnu gomilu lišenu osobnih karakteristika, u masu koja se prijeteći valja, neku vrstu tragične suvremene inačice islamske najezde od prije šesto godina; strah u domaćih ljudi pograničnog područja s obje strane granice; militarizacija i cjepkanje kontinenta bodljikavom žicom, granicama, ogradama i policijskim nasiljem, te rapidno trovanje javnog prostora strahom, netrpeljivošću i govorom nasilja, atmosfera koja opravdava sve veće zakonsko ograničavanje ljudskih prava. Europa se raspala pred našim očima, još jednom nacionalistički sebična, nesposobna i nevoljka da osmisli strategiju apsorpcije izbjegličke i migrantske krize iole uravnoteženiju od puke represije. I, što je najgore - Europa misli da time spašava samu sebe, a čini izravno suprotno: upravo svjedočimo samoubojstvu slobodne Europe.

Zato, opustošene vikendice u Gorskom kotaru - ako su ih uopće orobili izbjeglice, jer to su još uvijek tek nepotvrđene pretpostavke - samo naizgled nemaju veze s pravosudnom farsom koja se proteklih tjedana i mjeseci odvija u Italiji, a suodređuje civilizacijsku budućnost ovog kontinenta. Pia Klemp i Carola Rackete - dvije žene, što u ovome slučaju ima itekakvu simboličku težinu - kapetanice brodova nevladine organizacije »Sea Watch« koja spašava utopljenike iz Mediterana, mogle bi pred talijanskim sudom biti osuđene na višegodišnju kaznu zatvora, jer su spašavale živote. Dotud je dovela politika »tvrđave Europe«: kontinent ljudskih prava sudi dvjema ženama zato što su ljude spašavale od utapanja. Kontinent ljudskih prava, uime ljudskih prava, zabranjuje spašavanje od smrti. Posljednji put, nadali smo se, takav smo cinizam čuli kada je Hitler tvrdio da spašava europsku kulturu. S druge strane, geslo »Sea Watcha« govori samo za sebe: »Posvećeni smo tome da nitko ne umre na smrtonosnoj morskoj granici Europe«.

Njemačka biologinja Pia Klemp, kapetanica »Sea Watcha« baš kao i Carola Rackete, optužena je pred talijanskim sudom za »pomaganje i poticanje ilegalnih migracija«, nakon što je Italija prije dvije godine zaplijenila brodove »Iuventa« i »Sea Watch III«, kojima je upravljala ta mlada aktivistica, ekologinja i kapetanica. Medijsko ogorčenje zbog takvog tretmana žene koja je svoj ekološki aktivizam zamijenila spašavanjem ljudskih života nije se još ni stišalo - peticiju za oslobađanje Klemp potpisali su deseci tisuća Europljana - kada je. 29. lipnja, uhićena njezina kolegica, još jedna kapetanica »Sea Watcha«, 31-godišnja njemačka kapetanica Carola Rackete. Talijanske su je vlasti uhitile pod optužbom da je počinila »čin rata«, jer je mimo dopuštenja talijanskih vlasti toga dana odlučila pristati na otok Lampedusa. Učinila je to jer je procijenila da su putnici na njezinu brodu, 53 izbjeglice koje je »Sea Watch III« 12. lipnja spasio iz Sredozemlja, na rubu snaga, i da im hitno treba liječnička pomoć.

Odsad pa ubuduće, Pia Klemp i Carola Rackete imena su koja znače optužnicu protiv pogrešne politike zatvaranja Europe pred nevoljnicima iz propalog svijeta; politike koja ne može spasiti, ali može uništiti Europu. »Uništiti Europu«, pritom, ne znači ništa misteriozno: to znači uništiti sigurnost njezinih ljudi. Baš to, uništenje sigurnosti, ovih dana na vlastitoj koži počinju osjećati stanovnici Gorskog kotara. I zato držimo da je i interes tih ljudi, osim opravdanog zahtjeva za policijskom zaštitom, i zahtjev da Europa odraste iz ovog infantilnog straha, i promijeni ovu politiku zatvorenih očiju, zatvorenih srca i zatvorenih granica. Nitko nas ne može uvjeriti da kontinent s pola milijarde ljudi, najrazvijeniji, najsretniji i često najhumaniji djelić ovoga ljudskog svijeta, ne može na human način ovladati problemom koji zadire u samu bit ljudskosti i morala. Ali taj napor ovisi o svakome od nas, do posljednjega miroljubivog Goranina u Begovu Razdolju.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka