Premijer Andrej Plenković izašao je kao veliki pobjednik jučer u Saboru, ali sada mu je jasno tko mu je suradnik, a tko mu je okrenuo leđa. Tek sad ga čeka glavna borba za premoć u stranci, no ovo nije tek jedan naprama nula za Plenkovića u odnosu na unutarstranačku opoziciju: ranije je već uspio maknuti »ZDS« ploču iz Jasenovca, kurikularnu reformu će izgurati s Fuchsom ili bez njega, spasio si je Martinu Dalić, evo sada izglasao i Istanbulsku konvenciju i sada je u komotnoj poziciji da koliko hoće taktizira s raspisivanjem datuma unutarstranačkog sabora, koji uopće ne mora biti u svibnju kako je bilo najavljivano, nego će Plenković možda mirno čekati jesen.

Iako se čini da je unutarstranačka bitka s Milijanom Brkićem i Davorom Ivom Stierom tek pred vratima, Plenković je i tu u prednosti: istrgovao je s njima podršku ministrici Dalić, svi su se pojavili u sabornici i disciplinirano podržali njen ostanak u Vladi, a zauzvrat on neće poduzimati nikakve mjere prema njima.

Neće biti isključivanja ni nasilnih poteza prema »nesavjesnima koji su glasali po savjesti«: prvo, oni su Plenkoviću već jučer trebali za spas Dalićke, a drugo trebaju mu trajno za održavanje tanke većine. Izlazak te grupacije u posebni klub zastupnika praktički bi značio kraj Plenkovićeve Vlade i utoliko ne čini on uslugu Stieru i Brkiću neisključivanjem – već je čini sebi. Nije u poziciji da gubi ruke u sabornici i zato će se sve, bar za neko vrijeme, nastaviti detantom. Nije Plenković Račan koji odbija isključivati neistomišljenike i iscrpljivati ih marginaliziranjem dok se sami ne isključe. Plenković je prisiljen povući ručnu i zasad trpiti spomenuti tandem u svojim redovima. To je truli, ali nužni kompromis bez kojeg nema očuvanja saborske većine.
A uostalom ova situacija pokazala je još jednom na djelu ono što nazivamo klasičnim unutarstranačkim oportunizmom: sada kad je baza shvatila da je Plenković zadržao premoć, sada kreće i veličanje njega kao lidera.

Jednako kao što Davora Bernardića sada nitko više neće rušiti nakon što je konvencija SDP-a jednoglasno podržala sve što je predložio, jednako tako ni HDZ-ova unutarnja oporba neće više galamiti već, dapače, od Plenkovića početi stvarati kult ličnosti. Galamili su jučer do 12 sati i 3 minute, nakon glasanja ostalo je samo proglasiti pobjednika. Njegova pozicija u HDZ-u bit će nakon jučerašnjeg dana puno stabilnija nego je bila prekjučer, a »luzeri« će se morati pomiriti s činjenicom da njihov primitivizam i mizoginija nisu mainstream u Hrvatskoj. Također, i da politiku u državi treba voditi Vlada, a ne Crkva.

Većina građana nije toliko nazadna koliko su splitski prosvjednici protiv IK-a, Plenković je to prepoznao i njegova pozicija od jučer je trajno učvršćena.