RIJEKA Spontani aplauz u dvorani 3 Cinestara u Tower centru u Rijeci značio je da su organizatori otvorili još jednu dvoranu za riječku premijeru novog filma Srđana Dragojevića »Atomski zdesna«. Pun Cinestar zainteresirane publike mogao bi značiti da Dragojević ponovno ima regionalni hit.

Riječkoj premijeri prisustvovali su redatelj Srđan Dragojević te dio glumačke postave – Nataša Janjić, Biljana Prvanović i Srđan Todorović. Kratko obraćanje na kraju projekcije redatelj je iskoristio za podsjećanje da je zadnji put bio na premijeri nekog svog filma u Hrvatskoj kad su se davale »Ozljede«. Naravno, mislio je na titlane »Rane«.

Novi Dragojevićev film bavi se razarajućim učinkom divljeg kapitalizma na ljude ovih prostora, a nastao je u srpsko-crnogorskoj koprodukciji. Ono što ga karakterizira osim činjenice da u formi tragikomedije priča alegorijsku priču ovih prostora je i činjenica da je snimljen u skromnim produkcijskim uvjetima, ali s ogromnim regionalnim kastingom.

Dragojević priča priču o turističkom resortu Flamingo, biseru Jadrana, u kojem se sreću prodavači i kupci sreće. U fokusu su tzv. time share apartmani, koje prodavači moraju prodati, a kupci, ako bog da, kupiti. Naravno, svi drže fige u džepu, prodavači oko činjenice da su potencijalni kupci ovce za šišanje, a kupci oko činjenice da su došli na besplatno ljetovanje bez plana za kupovinu. Dodatna caka svakako je i šaroliki nacionalni sastav i prodavača i kupaca, što je sve skupa idealan setting za tragikomediju.

I tragične i komične aspekte filma sigurno će pojačati činjenica da su prodavači baš u ovoj turi dovedeni pred zid: ili prodaja, ili propast.

Prije projekcije pitali smo Todorovića da nam kaže zašto je atomski napad došao zdesna, a ne slijeva, odnosno je li to i politički konotirana poruka. Ponudio je zanimljiv odgovor.

– Sigurno da je politički konotirana. Ovaj film priča o trenutku u kojem sada živimo, o tranzicijskom kapitalizmu koji je, za mene, stvorio jedan od najgorih svjetova što ih možemo zamisliti; društvo u kojem su sve normalne vrijednosti uz koje je moja generacija odrasla – kao što je osjećaj pravde, poštenja, solidarnosti – proglašene nekim gubitničkim.

I da, vezano je za desnu političku opciju. Ja sam marksist i vjerujem da je socijalističko društvo pravednije od kapitalističkog, a pogotovo kapitalističkog kakvo je ovo naše. Za nas bi se prije moglo reći da smo iz socijalizma regresirali u neku vrstu robovlasničkog društva, koje se od robovlasništva razlikuje po tome što je nekad gospodar svoje robove morao hraniti, oblačiti i sl., a današnji vlasnici ništa od toga ne žele prihvatiti. Eventualno im omogući televizor i razgledanje šoping centra – zaključuje Todorović.