Bila je to fer tučnjava. Jezikom ulice takva tučnjava – bez noževa, palica boksera ili priručnih sredstava zatečenih na licu mjesta – ponegdje se naziva »ferka«. Jedna takva tučnjava minulog tjedna izazvala je poslovični šok hrvatske javnosti. Dvije splitske srednjoškolke tukle su se na zakazanom mjestu, u zakazano vrijeme. Barem stotinu drugih učenika i učenica stajalo je okolo i navijalo.

Nitko tučnjavu nije niti pokušao prekinuti. Vrlo ružan prizor. Sukladno običajima vremena, mnogi su tučnjavu snimali i fotografirali mobitelima. Kad je snimka »iscurila«, uslijedila je moralna panika. Očekivano, sa svih strana uslijedile su osude. Tankoćutna Hrvatska još se jednom zgrozila. Već danas, tučnjava dviju učenica zanima malo koga, a stvar će koliko sutra otići u potpuni zaborav.

Kao svjedočanstvo će ostati videosnimka, jedna među tisućama. Kad na Youtube platformi u tražilicu ukucate »tuča u školi«, dobit ćete ravno 18.300 rezultata. »Školska tuča« 4.620 rezultata. »Tučnjava u školi« – 1.660 rezultata.

Splitski slučaj, dakle, nipošto nije usamljen primjer vršnjačkog nasilja, niti je iznimka da »navijači« takvo nasilje snimaju i distribuiraju na internet platformama. Uostalom, nije slučajno da je jedan od najvećih splitskih bendova, The Beat Fleet, u pjesmi »Splitsko stanje uma« opisao nešto slično onom što su navodno šokirani hrvatski građani i građanke imali prilike vidjeti na internet portalima, gdje je javni interes uglavnom zamijenjen lovom na klikanost koja povećava financijsku dobit vlasnika. (Tuče protiv drugih škola / nisi smija bit sa strane / da si osta sa strane / to bi stvarno bilo sranje...)

Moralna panika, koja je nakon objave snimke uslijedila, također se javlja kao pravilo. Zgražanje i zapitanost nad stanjem društva, reakcije koje prate ovakve slučajeve, u pravilu traju dva do tri dana, a onda se stvar zaboravi. Do iduće tučnjave, do iduće snimke.

Ono na što u ovom slučaju vrijedi obratiti pažnju jeste činjenica da se o predmetnoj školskoj tučnjavi raspravljalo na sjednici Gradskog vijeća Splita. Kratka agencijska vijest glasila je: »Splitsko Gradsko vijeće u srijedu je osudilo vršnjačko nasilje među mladeži, vezano za tučnjavu dviju maloljetnih djevojaka od 16 i 17 godina, koju je promatrala velika skupina učenika, navijala i mobitelom snimala.« Slijedila je klasična »žvaka« o vršnjačkom nasilju i prevenciji istog, a u sridu je pogodio vijećnik Jakov Prpić, koji je rekao: »Ovakvi događaji se ne smiju prešućivati jer naša su djeca odraz nas odraslih i našeg društva...« Drugi dio rečenice, koji vršnjački obračun promatra kao odraz u ogledalu društva, naročito vrijedi istaknuti za Split. Riječ je o gradu koji nikad nije proradio najgoru traumu koju jedan grad može doživjeti. U tamošnjoj vojnoj luci brutalno su mučeni i ubijani ljudi, samo zato jer su druge nacionalnosti.

U istoj toj luci, gdje su, ponavljamo, zvjerski mučeni ljudi, podignut je spomenik vojnoj jedinici kojoj su mučitelji i sadisti pripadali. Niti spomena službenog na žrtve tog strašnog nasilja nema te je ono, zvjersko nasilje – ugrađeno u temelje suverene i samostalne Republike Hrvatske, upisano zlatnim slovima u noviju povijest Splita. Ljudi koji su na to upozoravali bivali su izopćeni i prezreni. Na cirkusantskom suđenju zločincima, iznuđenom međunarodnim pritiscima, događale su stvari nemjerljivo neprihvatljivije od »ferke« dvije srednjoškole. Moralna panika je izostala, jer žrtve su markirane kao »četnici«, »agresori«, »snajperisti«..., a s tako označenima u Hrvatskoj se moglo raditi što zvijer u ljudskom obličju poželi.

O da, tučnjava dvije srednjoškolke blijedi je, vrlo blijedi odraz društva u ogledalu, a moralna panika koja je uslijedila nije ništa drugo nego rezultat skupljanja klikova i vrišteće licemjerje. U istom ključu, u ključu nepodnošljivog licemjerja, možemo promatrati i osudu splitskog Gradskog vijeća, političkog tijela u kojem jedan od najistaknutijih vijećnika svome kolegi psuje mater, a protukandidatu na izborima prijeti nokautom.

Na koncu, ništa bolja nije niti šira hrvatska slika, s vjeroučiteljem raspoloženim za nabijanje na kolac, s ministricom koja nasilje u obitelji poprati izjavom: »Tako vam je to u mraku«, s Vladom koja mjesecima tolerira krvnički pozdrav na mjestu neizrecivog nasilja i zločina – koncentracijskog logora. Zbog svega toga, »ferku« splitskih srednjoškolki najpoštenije je komentirati u duhu vremena: »Tako vam je to u školi«.