Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 6
Sutra: 17° 17° 6
20. listopada 2019.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Srbija u šaci Draže Mihailovića

Srbija u šaci Draže Mihailovića
Srbija u šaci Draže Mihailovića
Autor:
Objavljeno: 17. svibanj 2015. u 8:59 2015-05-17T08:59:00+02:00

Odlukom Višeg suda u Beogradu rehabilitiran je četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović. Da Draža više nije zločinac i narodni izdajnik, odlučio je beogradski sud, koji je poraženog četničkog vojvodu prekvalificirao u vođu antifašističkog pokreta u Srbiji i povijesno zaslužnu osobu. Kako to reče beogradski kolega Bojan Tončić, srednjoškolske udžbenike Srbija zbog ovoga neće morati mijenjati, jer u njima je Draža odavno heroj, tek tu i tamo, između redaka, može se naslutiti da se »antifašistički heroj« malo malo bio odao genocidu, odnosno da su njegove »antifašističke jedinice« kontinuirano surađivale s fašističkim jedinicima Mussolinijeve Italije, a povremeno, ovisno o potrebama, i s nacističkom vojskom Adolfa Hitlera.

Takav primjer antifašističkog djelovanja u II. svjetskom ratu povijest nije zabilježila, ali što je povijest, pljuni pa zalijepi, ništa lakše nego napisati noviju i »bolju«. Povijest se (o)lako prilagođava aktualnom političkom trenutku u svim (nedovršenim) državama, što je posao neodgovornih političkih elita na vlasti. Poželjne verzije povijesti one utvrđuju saborskim deklaracijama ili sudskim odlukama, a funkcija tih službenih laži redovito je dnevno-političke naravi. 

  Narativ procesa revizije koji je u slučaju četničkog vođe prije nekoliko dana u Srbiji zapečaćen pravomoćnom sudskom odlukom ne razlikuje se previše od onog što nam ga u Hrvatskoj podvaljuju ekstremni nacionalisti, koji Pavelićevu NDH promoviraju kao povijesnu težnju hrvatskog naroda za vlastitom državom. 

 Na sreću, takvi su u Hrvatskoj u manjini, iako valja naglasiti da je Hrvatska pripadnike ustaških jedinica odavno imenovala Domovinskom vojskom i podijelila im mirovine za njihove »zasluge«. Gledajući preko granice i s pravom se zgražajući nad odlukom beogradskog suda, hrvatski građani i građanke sad iz prve ruke mogu doznati kako slični pokušaji revizije povijesti s ove strane granice izgledaju u očima prosječnog građanina i građanke susjedne Srbije. Gledajući kako u Srbiji rehabilitiraju zapovjednika koljačkih jedinica, koje su za sobom, naročito u istočnoj Bosni, ostavljale samo krv i zgarišta, Hrvatska se, međutim, ne bi trebala samo zgražati. Iz srbijanskog primjera trebalo bi nešto i naučiti.

Odluka o rehabilitaciji Draže Mihailovića Srbiji neće donijeti ništa dobro, kao što revizija povijesti u korist ustaških koljača ništa dobro ne donosi Hrvatskoj. Srbijansko pravosuđe njome je produbilo jaz između Srbije i susjednih zemalja, kao i podjelu u vlastitom društvu. O potonjoj govore okupljanja pred beogradskim sudom u vrijeme izricanja sudske odluke, koja su umalo završila međusobnim obračunom Mihailovićevih pristalica i protivnika njegove rehabilitacije. Odlukom koja je donesena da bi se namirio apetit društveno dominantnog srpskog nacionalizma, Srbija je još dublje zaglavila u ideološki glib devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je iz Beograda dirigirana agresija na dvije susjedne zemlje i pokrajinu koju je na koncu Srbija izgubila. 

 Iako je ratove o kojima govorimo poveo deklarirani socijalist Slobodan Milošević, velikosrpska ideologija s Dražom Mihailovićem kao jednim od njezinih simbola bila je ugrađena u temelj Miološevićeve ratne politike. Međutim, što je velikosrpska ideologija bila jača, Srbija je bivala manja. Poraz na svim frontovima, međutim, u srpskom društvu nije izazvao katarzu, nego frustracije koje su poraženi nastavili liječiti dolijevajući ulje na vatru. Najveće žrtve takve postratne politike i društvenih odnosa u Srbiji njezini su građani i građanke. Oni će ujedno biti i najveće žrtve sramotne sudske odluke o rehabilitaciji vođe četničkih jedinica, čija su zlodjela više nego dobro dokumentirana i dokazana.

Slaveći danas Dražu Mihailovića kao zaslužnu povijesnu osobu Srbija se, kao pas koji lovi svoj rep, nastavlja kretati u krug, sa sve manjim izgledima da je u susjedstvu napokon počnu doživljavati kao dobronamjernog partnera u političkim i ekonomskim odnosima. Olako donesenu odluku susjedna država ispaštat će godinama, jer nemogućnost da se pomiri sa svojom prošlošću uvijek iznova će joj se javljati kao prepreka u ozdravljenju nacionalizmom još uvijek ozbiljno zatrovanog društva. Hrvatska bi, rekosmo, iz žalosnog primjera Srbije mogla ponešto naučiti i napokon prekinuti proces tihe rehabilitacije ustaškog pokreta, odnosno sotonizacije antifašističkog pokreta iz II. svjetskog rata, ali za taj civilizacijski iskorak potrebna je politička volja svih ozbiljnih političkih aktera u zemlji.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.