Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1
Sutra: 18° 18° 1
21. rujna 2019.
'Ladovina

kolumna LADISLAV TOMIČIĆ Što dugujemo Tuđmanu?

Foto Nenad Reberšak
Foto Nenad Reberšak
Autor:
Objavljeno: 19. svibanj 2019. u 8:23 2019-05-19T08:23:35+02:00

Kako vrijeme odmiče Tuđmanovo djelo Plenkoviću se čini sve većim, ali u isto vrijeme Hrvatska ima sve manje stanovnika. Da je njegovo djelo uistinu sve veće, Hrvatska bi trebala biti sve bogatija zemlja

Kako vrijeme odmiče, tako se veličina Tuđmanovog djela i načina na koji je državničkom mudrošću rješavao probleme toga vremena čine se sve većim. I respekt koji postoji prema njemu je sve jasniji i rašireniji – tako je u utorak u Velikom Trgovišću, povodom 97. obljetnice rođenja Franje Tuđmana, rekao predsjednik Vlade i Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković.

Ova Plenkovićeva tvrdnja malo kome će se u Hrvatskoj činiti pretjeranom, ali obasjana svjetlom činjenica ona niti izbliza nije tako čvrsta kakvom je premijer i šef HDZ-a želi prikazati. Za početak, egzaktne činjenice, kao što je broj stanovnika Republike Hrvatske, ne govore joj u prilog.

Godine 1991., u vrijeme kad je Franjo Tuđman nepunu godinu već obnašao dužnost hrvatskog predsjednika, Republika Hrvatska imala je 4.784.265 stanovnika. Deset godina kasnije, 2001. godine, broj stanovnika Republike Hrvatske pao je za 346.805 stanovnika. Hrvatska je tad brojala 4.437.460 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2011. godina, broj stanovnika dodatno je pao: u Hrvatskoj je prema tom popisu živjelo 4,284.889 stanovnika, pola milijuna stanovnika manje nego 1991. godine. Kako vrijeme odmiče, dakle, Tuđmanovo djelo Plenkoviću se čini sve većim, ali u isto vrijeme Hrvatska ima sve manje stanovnika. 

Dakako, ne može se zaboraviti da je Hrvatska u međuvremenu imala i rat za neovisnost. U ratu je država pretrpjela velika razaranja, a poginulo je između 21 tisuću i 25 tisuća ljudi na obje zaraćene strane. Koncem rata, kad je Hrvatska oslobodila pobunjene dijelove zemlje, izbjeglo je, odnosno protjerano oko dvije stotine tisuća hrvatskih Srba. U ovom razdoblju Hrvatska je pod Tuđmanovim rukovodstvom vodila i agresivnu politiku prema Bosni i Hercegovini, nastojeći »popuniti neprirodni geografski perec«, odnosno potičući hrvatski dio stanovništva u BiH na rat s Bošnjacima. Zbog ove Tuđmanove politike Hrvatska je nakon neupitnog statusa ratne žrtve pala u nemilost međunarodne zajednice, a krajnji rezultat takve politike prvog hrvatskog predsjednika verificiran je pred sudom u Haagu, gdje je projekt Herceg-bosna ocijenjen kao – udruženi zločinački poduhvat. 

Govoreći o gospodarstvu Republike Hrvatske, izjava Andreja Plenkovića, prema kojoj se veličina Tuđmanovog djela čini sve većom kako vrijeme odmiče, više je nego upitna. Naime, od trenutka kad je Franjo Tuđman zauzeo dužnost predsjednika države do današnjeg dana hrvatsko gospodarstvo bačeno je na koljena. Industrijski divovi su nestali, a ovih dana svjedočimo konačnom kraju agonije brodogradnje u Hrvatskoj, agonije koja će završiti na najgori mogući način. Uljanik je bačen u stečaj, a isto se sprema i Trećem maju. Perspektiva hrvatskog gospodarstva, moglo bi se reći, svela se na jedno slovo – turizam.

Od Tuđmanovih dana naovamo hrvatsko društvo svjedočilo je masovnoj pljački javnih dobara i poduzeća koja su nekoć bila u državnom vlasništvu. Tajkunska bulumenta, oličena u ljudima poput Miroslava Kutle ili Ivice Todorića, na gospodarstvo je ostavila posljedice razarajućeg uragana. U isto vrijeme, politička kasta u Hrvatskoj ogrezla je u korupciji te se više nitko ne čudi silnim privatnim izdacima političara, koji se nikako ne mogu pokriti njihovim prihodima. U politici, državnoj i lokalnoj, nositelji najodgovornijih dužnosti bogatili su se i još uvijek se bogate preko noći, a da porijeklo svog bogatstva ne mogu objasniti.

Sve navedeno rezultat je Tuđmanovog djela, kao što je rezultat Tuđmanovog »sve većeg djela« i tragična podijeljenost društva. Ocjenjujući najmračniju epizodu hrvatske povijesti, Pavelićevu NDH, »izrazom političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom«, Franjo Tuđman je pustio duha iz boce pa je hrvatsko društvo do današnjeg dana izvrgnuto reviziji povijesti neprihvatljivoj dobrom dijelu društva i kompletnoj međunarodnoj zajednici. 

Ono što se Tuđmanu ne može poreći jeste hrvatska neovisnost, zbog čega će u hrvatske povijesne knjige prvi predsjednik ostati upisan kao neupitna veličina. Dakako, ne treba gubiti iz vida argument da je niz europskih država neovisnost steklo bez rata, ali niti argument da te države nisu bile suočene s agresivnom politikom kakvu je na čelu Srbije početkom devedesetih vodio Slobodan Milošević.

Na koncu, o tome da se veličina Tuđmanovog djela čini sve većom i većom govori i masovna migracija mladih ljudi iz Hrvatske na zapad. Da je njegovo djelo uistinu sve veće i veće, Hrvatska bi valjda trebala biti sve perspektivnija i bogatija zemlja. Deseci tisuća mladih ljudi koji bježe trbuhom za kruhom ne vide je takvom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.