Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 3n
Sutra: 11° 11° 3n
22. veljače 2019.
Ladovina

kolumna LADISLAV TOMIČIĆ Škola za život u Hrvatskoj

Foto Arif Sitnica / Zadarski list
Foto Arif Sitnica / Zadarski list
Autor:
Objavljeno: 10. veljača 2019. u 10:52 2019-02-10T10:52:15+01:00

Kad bi neki medij napisao da je ravnatelj  škole Jozo Dragić pred kamerama demonstrirao inteligenciju stupa, betonskog – ravnatelj bi medij hladno mogao tužiti i zaraditi dobre novce na sudu

Uistinu je u pitanju »škola za život«, što je krilatica pod kojom je resorno ministarstvo lansiralo svoju kurikularnu reformu. Ono u Zadru škola je za život u Hrvatskoj. Ispitni je sat. Mlad učenik, odgojen adekvatno ovome što živimo, kresnuo je upaljač pa dobro zagrijao onaj lim na njegovom vrhu, lim koji svojim rubom oblikuje mnogim hrvatskim srednjoškolcima najdraže slovo abecede – slovo U.

A onda je tim užarenim limom utisnuo lim u kožu na ramenu svoje petnaestogodišnje kolegice iz klupe ispred njega. Učenica će kasnije svjedočiti da joj je školski kolega potom rekao: »Sad imaš tetovažu i možeš se hvaliti da si ustaša«.

Žigosana učenica ispit nije položila odličnim. Umjesto da se pod velikim odmorom pohvali da je postala ustaša, ona se požalila ocu pa je stvar došla do Zadarskog lista, a uskoro i do svih internet portala.

I taman kad smo očekivali obilate porcije unjkanja, snebivanja i mudrih misli u televizijskim emisijama tipa Otvoreno – na temu vršnjačkog nasilja, bez suviše inzistiranja na Onom Slovu, dakako – na N1 televiziji nastupio je ravnatelj škole Jozo Dragić.

U nes(p)retnoj akciji dedramatiziranja slučaja, a dedramatizacija je ovih dana u političkoj modi, Jozo je jasno dao do znanja da nikakvih problema nema, da je u pitanju bila samo dječja igra, malo vrućeg lima na mladoj djevojačkoj koži.

– Zadnjih godina, otkako su se počeli upisivati učenici s teškoćama..., s različitim teškoćama, u ove naše strukovne škole, doista imamo dosta učenika s posebnim programima, učenika s posebnim uvjetima i eto takvi mali incidenti se događaju, rekao je ravnatelj. Potom je istaknuo da ono žigosanje nije bilo baš takvo kako se priča. To su, rekao je, »napravili senzaciju, senzualizam..., ovi mediji..., Zadarski list..., ja ću vam to pojasniti što je to u stvari bilo...« Svašta je još Jozo tu nadrobio, između ostalog da ono žigosanje nema veze s Onim Slovom, da je u pitanju samo dječja igra, »samo prislanjanje vrućeg upaljača«.

Sad bi, u nastavku ovog teksta, valjalo dokazivati i ukazivati to s Onim Slovom i mladim generacijama, po milijunti put reći da ga u svakom hrvatskom gradu možete vidjeti ispisanog na zidovima na tisuće mjesta, da je uz njega česta i nacistička svastika, da je dobar dio hrvatskih srednjoškolaca opsjednut demonom zločinačkog režima iz hrvatske prošlosti.

Valjalo bi ukazivati i da to ne može riješiti nikakva škola za život, da se ustaštvo u hrvatskom društvu neometano propagira još od pojave paravojnih jedinica pod okriljem HSP-a, stranke kojoj je pripadao i ravnatelj škole Jozo Dragić, da klinci s nogometnih tribina po gradu crtaju svastike, da su generacije u Hrvatskoj otrovane virusom koji je Franjo Tuđman pustio onomad u Lisinskom, kad je rekao da je NDH predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda. Međutim, sve je to odavno poznato, Francek ima spomenik, a mi zaraženu i žigosanu Hrvatsku.

Ono čime želimo poentirati ne tiče se direktno zadarskog slučaja niti hrvatskog oboljenja od Onog Slova. Želimo reći ovo: kad bi novinar ili novinarka u nekom mediju sad napisali da je ravnatelj zadarske škole Jozo Dragić, jedan od nosivih stupova škole za život, pred kamerama N1 demonstrirao upravo inteligenciju stupa, betonskog – ravnatelj bi novinare ili medij zbog toga hladno mogao tužiti i zaraditi dobre novce na sudu. Kad bi rekli da je svaka budala u Hrvatskoj barem jednom u životu odgovornost za svoje činjenje ili nečinjenje pokušala prikazati kao novinarski senzualizam, pardon senzacionalizam, Jozo bi se tu mogao pronaći, mogla bi ga zaboljeti duša pa bi mogao tužiti i vrlo izgledno dobiti masne pare od medija.

Novinarima i novinarkama u Hrvatskoj nije zabranjeno reći kako stoje stvari u ovom društvu, ali ako to kažu i ako pritom jasno imenuju nekog tko nanosi štetu, velika je mogućnost da će završiti na sudu i izgubiti sudski spor. Hrvatsko pravosuđe već odavno nema razumijevanja za javno (raz)otkrivanje, iznošenje, analiziranje i komentiranje činjenica, što je, da prostite, sadržaj, točnije ono što bi trebao biti sadržaj profesije o kojoj govorimo.

Taj čir na slobodi govora nastao je davno i rastao paralelno s hrvatskim društvom. Uglavnom ga nismo primjećivali u vrijeme dok je Feral Tribune gubio stotine tisuća kuna jer je ratne zločince prokazivao kao ratne zločince, a privatizacijske lopove kao lopove. Međutim, čir je porastao i sad je već u pitanju prilično bolno mjesto na tijelu napaćene, prezrene profesije. Međutim, premijer slavne Republike Hrvatske kaže da sve to treba dedramatizirati. Baš kao što i ravnatelj Jozo pokušava u slučaju nasilja s ustaškom etiketom u svojoj školi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
S pet zvjezdica napunite sezonu brzo, lako i jednostavno