Senzacionalna vijest nije kad pas ujede čovjeka, nego kad čovjek ujede psa. Novinska senzacija nije kad se objavi da se netko od visokih dužnosnika HDZ-a skućio na krajnje suspektan način. Senzacija je kad mediji nađu HDZ-ovog dužnosnika koji s četveročlanom obitelji živi u stanu od 60 kvadrata, koji je kupio kreditom na rok od trideset godina.

(Ako takvih dužnosnika ima, neka se jave nižepotpisanom, spreman sam im platiti polovicu jedne rate kredita.)

Kako se čini, u Vladi nema materijala za novinsku senzaciju. Svi su Plenkovićevi ministri dobro zbrinuti i teško da ćete tamo naći luzera koji podsjeća na prosječnog građanina i građanku.

Teško da ćete naći nekog tko je otišao u banku, pokazao platne liste i podigao kredit, da bi kupio stan od šezdesetak kvadrata, gdje sretno živi sa svojom obitelji, otplaćuje banci mjesečne rate i nada se da će mu primanja biti dovoljno visoka da ih može otplaćivati idućih tridesetak godina.

Kad Plenkovićevi ministri kreditima rješavaju egzistencijalno pitanje krova nad glavom, taj krov pokriva makar dva ili tri puta više kvadrata nego krov običnog hrvatskog luzera.

Uzmimo za primjer Tomislava Tolušića, o čijoj kući ste imali u više navrata priliku čitati. U njegovoj imovinskoj kartici možemo naći tri kredita: jedan kod OTP banke od 70 tisuća eura, drugi kod auto kuće Porsche leasing od 150 tisuća kuna i treći kod OTP banke od 80 tisuća eura.

U podacima o nekretninama, pak, nalazi se stan u Zagrebu od 83 kvadrata, kuća sa okućnicom (u imovinskoj kartici stajalo je 165 kvadrata, dok u prijepisu posjedovnog lista iz Državne geodetske uprave stoji - 330 kvadrata). Također, u obitelji ovog ministra dva su automobila, od kojih je onaj noviji star tri godine i vrijedan 150 tisuća kuna. Kako možete primijetiti, egzistencijalno Tolušićevo pitanje bitno je veće kvadrature od egzistencijalnog pitanja običnog smrtnika.

Ovog ministra nižepotpisani novinar uzao je za prvi primjer jer je imao čast s njim provesti par ugodnih studentskih dana, kad se putovalo vlakom u Viroviticu na koncert, s taman toliko novca u džepu da se pokrije vozna karta i par rudni pića. U međuvremenu je Tolušić našao zlatnu žilu.

Uzmimo za drugi primjer Lovru Kuščevića. Njegove nekretnine nećemo nabrajati, jer naše novine imaju tek šezdesetak stranica, ali pogledat ćemo kako ovaj ministar stoji s kreditima. Oni bi se trebali nalaziti u odjeljku »Podatci o obavezama«. Dakle, da vidimo..., Kuščević - podatci o obavezama: »Ne postoji«. Nema se što vidjeti, nema kredita. I Kuščević je našao zlatnu žilu, o čemu imate priliku ponešto čitati u medijima.

Ogorčenje je suvišno, jer premijer Plenković kaže da je sve u redu, da Kuščević može biti ministar. Iz one žile nije kopao u ministarskom mandatu, nego je predano i odgovorno obavljao svoju dužnost. Svaka čast! Kod Kuščevića, dakle, nema novinske senzacije.

Da pogledamo kako stvari stoje sa starom poštenjačinom Milijanom Brkićem. Podaci o obavezama: 200.000 eura kod Privredne banke, 571.350 kuna duga stanovitom Anti Gašparu, 150.000 kuna kod Poštanske banke. Evo ga, imamo poštenjačinu, imamo senzaciju. Samo još da pogledamo kvadraturu... Uh, ne odgovara. Milijan Brkić skućio se s obitelji u nešto više od prosječnih 60 kvadrata.

Dakle, stan u Zagrebu od 143 metra kvadratna, njiva u Svetom Roku od 730 kvadrata (miriši li to ovdje prenamjena zemljišta ili je riječ o mirisu prenamjene iz pasusa o Lovri Kuščeviću?), Harley-Davidson s potpisom krize srednjih godina od 230 tisuća kuna, poslovni udjeli u KABA-i u iznosu od 380 tisuća kuna... Ne, Brkić ipak ne ispunjava uvjete za novinsku senzaciju i potporu potrebitim visokim dužnosnicima HDZ-a u iznosu polovice mjesečne rate kredita.

Da pokušamo s najelokvetnijim ministrom, Damirom Krstičevićem. Krediti? Podatci o obavezama – nema. Imovina? Koliko ti srce želi. Stan, Zagreb, 160 kvadrata. Drugi stan, Zagreb, 111 kvadrata. Vikendica, Žaborić, 120 kvadrata. Građevinsko zemljište, Zagreb, 868 kvadrata Tu su, dakako, i poslovni udjeli, ali nema smisla više nabrajati. Ni tu nema mjesta za novinsku senzaciju.

Pomozite i javite ako znate za visokog HDZ-ovog dužnosnika koji je digao kredit da bi riješio egzistencijalno pitanje stanovanja kako su to prisiljeni činiti obični hrvatski građani i građanke. Pokušajte, vidjet ćete da novinsku senzaciju nije lako pronaći.