Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 34° 1
Sutra: 34° 34° 1
22. srpnja 2019.
'Ladovina

LADISLAV TOMIČIĆ HDZ i SDP nisu bolji od Živog zida, ali...

Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 9. lipanj 2019. u 8:57 2019-06-09T08:57:38+02:00

Vladimira Palfi nije kriva. Svi su u toj stranci htjeli novac koji dolazi s pozicijom eurozastupnika, a bračni par Sinčić-Palfi je imao najjače karte u rukama

Ne treba zaboraviti: Živi zid je prema svim anketnim ispitivanjima treća politička snaga u Hrvatskoj. Po snazi je iza HDZ-a i SDP-a. U ovu političku snagu pouzdalo se puno mladih ljudi, puno razočaranih ljudi. Sad se stranka raspada. Njezin zaštitni znak Ivan Pernar i saborski zastupnik Branimir Bunjac odlaze

. Odlaze, jer su se vodeći ljudi stranke počupali oko mandata u Europskom parlamentu. U korijenu ove svađe ne leže različita politička mišljenja pa čak niti bilo čija politička ambicija. U korijenu ove svađe leži želja za dobrom plaćom, za osiguranom egzistencijom.

To je Živi zid od samog početka. Velike riječi o promjenama i idealima, manjak novca u džepovima i ambicija da se bude netko i nešto, da se džepovi napune, da se uzme komadić moći pa koliki god bio. Ideje nisu imale šanse. Sreća da nisu, jer ideje Živog zida od samog početka su ridikulozne.

Živi zid je od samog svog početka stranka nekolicine ljudi, koji lupaju što god im padne na pamet, daju obećanja koja se ne mogu ispuniti i svoje političke mišiće bildaju bespoštednom kritikom sustava i ljudi koji ga reprezentiraju. Ta nekolicina što je u startu činila Živi zid jednom se već prepolovila. Možda ste zaboravili veliki raskol, kad se grupa osnivača odvojila i osnovala stranku Slobodna Hrvatska.

Raskol je u to vrijeme objašnjavan jednako kao i danas: Ivan Vilibor Sinčić je lutka na koncu Vladimire Palfi. Razlika je u tome što je bračni par tad imao na svojoj strani Pernara i Bunjca. Sad kad su ova dvojica otišla, ostaje bračni par i hrpa anonimusa. Prošli put je bilo lakše objasniti simpatizerima raskol, jer Ivan Pernar je ostao, a on je, kako rekosmo, zaštitni znak stranke.

Sad će to biti malo teži posao. Ivan Vilibor Sinčić nema Pernarovu popularnost u redovima simpatizera, a Vladimiru Palfi mnogi simpatizeri stranke doživljavaju kao vješticu. To što je žena niti najmanje joj ne pomaže.

To što je uistinu zakulisna igračica prvog reda, s ogromnim utjecajem na svog muža - ni to ne pomaže njezinoj popularnosti. Međutim, Vladimira Palfi nije kriva. Svi su u toj stranci htjeli novac koji dolazi s pozicijom eurozastupnika, a bračni par Sinčić Palfi je imao najjače karte u rukama.

Nastanak Živog zida potpisani autor imao je priliku gledati iz neposredne blizine, a njegove protagoniste upoznati dok su još bili anonimni ljudi na uličnim protestima u vrijeme Sanaderovog, odnosno Kosoričinog mandata u HDZ-u. Puno golobradih ljudi, puno velikih riječi, puno ideja koje ne vrijede pet para i puno želje da se čuje njihov glas. To su bili ljudi iz Živog zida. Među njima je bilo i vrlo plemenitih ljudi, koji su pokretu pristupili braneći ovršene ljude po Zagrebu

. Ti plemeniti - oni su prvi shvatili o čemu se radi i otišli. Međutim, popularnost antisistemske grupe, a kasnije i stranke je rasla. Počela je rasti onog trenutka kad su ime stranke iz Savez za promjene promijenili u Živi zid. Bili su prepoznatljivi po sprječavanju deložacija. Ljudi su ih počeli percipirati kao zaštitnike nemoćnih, a mnogi među simpatizerima nisu imali osnovnu političku pismenost, koja bi im omogućila da prepoznaju nerealna obećanja i sulude političke planove.

U to vrijeme rasta popularnosti, pri svakom susretu sa simpatizerom Živog zida, raspitivao sam se o motivaciji da se glasa za tu stranku. Kad bi čovjek ukazao da je riječ o zbrda zdola okupljenoj grupi ljudi koja zapravo ne zna što bi sa sobom, a kamoli s društvom u kojem želi ostvariti politički utjecaj, zadnja linija obrane svakog simpatizera bila je: A zar su u HDZ-u i SDP-u bolji? Pred tim pitanjem čovjeku ne ostaje ništa drugo nego odustati.

Što nekom tko ima primanja od tri tisuće kuna mjesečno znači činjenica da u SDP-u i HDZ-u znaju političku abecedu, dok je u Živom zidu ne znaju? Ništa.

Zapravo, u HDZ-u i SDP-u uistinu nisu ništa bolji. Tko može povjerovati Karlu Ressleru da se u HDZ upisao iz mladenačkog bunta? Tko mu može povjerovati da su ga nadahnule ideje Franje Tuđmana? Samo krajnje naivni ljudi.

Politika je u ovim krajevima osobni interes. Želja za moći protkana gramzivošću za materijalnim dobrima. Ništa drugo. Da bi se s takvom motivacijom opstalo na političkom tržištu, potrebna je čvrsta struktura. Ne bračni par koji će u kući dumati kako da se sutra zaradi više novca nego što se danas zarađuje. Živi zid je bio upravo to. U HDZ-u i SDP-u nisu puno bolji, ali barem imaju elementarnu političku pismenost.

Dakako, to nije razlog niti poziv da se za ove stranke glasa. Birači Živog zida sigurno im neće ukazati povjerenje. Ukazat će ga Mislavu Kolakušiću. Zato jer im nije dobro i zato jer, rekosmo, nemaju elementarnu političku pismenost. A Živi zid? Oni će polako u povijest hrvatske politike. Tužnu i smiješnu u isti mah.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka