U slučaju Škalamera, koji je minulih dana potresao riječku i širu javnost, Novi list nije napravio ništa loše, ništa pogrešno i nema ama baš nikakvog razloga posipati se pepelom. Naslovnica s privođenjem Matka Škalamere nije senzacionalistička, niti huškačka, kako to u našem listu tvrdi dugogodišnji član Armade Denis Povh. Kolegica Slavica Kleva, novinarka od formata, profesionalno je odradila posao, navlas isto kako ga u sličnim prilikama radi duže od dvadeset godina, u najtežoj novinskoj rubrici – crnoj kronici. Svaki njezin tekst jest tekst o ljudskim sudbinama i degutantno bi bilo dopustiti da jedna časna novinarka »pojede vatru« u slučaju Škalamera. Apsolutno bi bilo degutantno prešutjeti da je posljednjih dana bagra po društvenim mrežama naziva udbašicom, kćerkom udbaša, da je bagra na društvenim mrežama pokušava diskreditirati po svim osnovama. Toliko o tim »herojima« i »pravednicima« društvenih mreža.

U slučaju Škalamera kolegica Kleva, rekosmo, napravila je navlas isto što radi duže od dvadeset godina. U prvom tekstu izvijestila je o incidentu koji je policiji prijavljen kao incident obilježen međunacionalnom mržnjom te razgovarala s čovjekom koji je incident prijavio i tvrdio da je pretučen. Drugu stranu tad nije mogla prezentirati, jer je bilo nepoznato tko je prijavljeni čovjek. U drugom tekstu izvijestila je o identitetu prijavljenog, koji je saznala od policije. U tekstu nije huškala niti pozivala da se prijavljenog kazni sa pet, deset, stotinu godina zatvora. Ta tema na naslovnoj stranici završila je jer se slučaj dogodio nakon dva napada izazvana nacionalnom mržnjom, u Đevrskama i Uzdolju kod Knina. U trećem tekstu zainteresirala se za vjerodostojnost čovjeka koji je incident prijavio pa je otkrila i objavila da je taj isti čovjek prijavljen za prijetnju nožem.

Niti Slavica Kleva, niti Novi list nisu pogriješili niti u jednom zarezu. Kolegica je o slučaju Škalamera izvijestila kao vrsna novinarka, kako to radi duže od dvadeset godina, u najtežoj novinskoj rubrici za izvještavanje – u crnoj kronici. Niti ona niti Novi list nisu odredili Škalameri trideset dana pritvora, niti Slavica Kleva niti Novi list nisu najavljivali da će Škalamera ostati bez posla. Radili su ono što je novinarski posao: izvijestili su o onome što su doznali od nadležnih institucija i prenosili izjave relevantnih sugovornika. Međutim, ulična hajka nikad ne pita za argumente.

Članovi navijačke skupine Armada odlučili su se na prosvjede zbog svog člana, koji je ujedno i pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja. To je njihovo pravo. I o tome je Novi list izvijestio pa čak i objavio fotografije na kojima članovi braniteljskih udruga i navijačke skupine nose transparente s prekriženim Novim listom. I da nakon svega toga netko novinare ovog lista podučava profesionalizmu – to je smiješno.

Da to rade članovi navijačke skupine i da pritom tvrde da je »samo Armada ostala u ovom gradu udruga koju brine narušavanje ljudskih prava i sloboda« – to je još smješnije. Ne, Armada nije posljednja preostala udruga koju brine narušavanje ljudskih prava. Armada je navijačka skupina koja bodri HNK Rijeku, a mnogi njezini članovi sve su samo ne cvjećke koje su zabrinute za narušavanje ljudskih prava.

Ispravite me ako griješim, razbijanje gradskih autobusa i međusobno razbijanje glava s pripadnicima drugih navijačkih skupina – to još uvijek nije borba za ljudska prava. Ili – kakva su vremena došla – možda i jeste? Kao i svaka druga navijačka skupina, Armada je dio supkulturnog pokreta koji u svom »genetskom kodu«, između ostalog, nosi ucrtano nasilje. Članovi Armade koji su nasilje nadrasli, prerasli ili ga nikad nisu prakticirali nikad nisu organizirali ulične demonstracije u kojima bi jasno pokazali da ne žele imati ništa zajedničko s onim svojim članovima koji su navijačkom nasilju i vandalizmu skloni. Da nakon svega ta organizirana navijačka skupina sudi i prosuđuje o nečijem novinarskom radu – to je u isti mah i smiješno i žalosno.

O desničarskim političarima, koji su pohitali uzeti pokoji politički bod na slučaju Škalamera nećemo puno pisati. U Hrvatskoj smo previše puta gledali taj film.

O naravi Matka Škalamere također nećemo, jer naša novinarka niti jednom jedinom rečenicom o njegovoj naravi nije pisala. Ona je, podvlačimo, prenijela ono što je doznala od policije i pravosuđa.

Odvjetnik Matka Škalamere na koncu je zahvalio novinarima na korektnom izvještavanju. Ulična hajka tu je zahvalu protumačila na svoj način, jer tamo gdje je hajka – razumu nema mjesta. Međutim, nismo svi spremni pred hajkom pognuti šiju.

Svatko od nas na svoj način tumači onaj riječki poklič: krepat ma ne molat.