Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 36
Sutra: 2° 4° 4
19. veljače 2018.
Tjedni pregled

Komentar ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Sad kod Erdogana, da se 'lepo vidi'

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 14. siječanj 2018. u 8:10 2018-01-14T08:10:31+01:00

Evo je i kod »sultana« Erdogana u Ankari. Ali za koju korist, ne da se dokučiti. To je, međutim, naša predsjednica, gospođa Kolinda, i to je taj njezin maestozno-ceremonijalni pristup funkciji. Putuje k utjecajnim predsjednicima utjecajnih država jer se to, što bi rekli Zagorci, »lepo vidi«, ali doma ne donosi ništa

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Treba li cenzurirati budale?

Mediji su krivi što se javnost bavi kojekakvim luđacima, egocentricima i ekstremistima. Zašto im dajete prostor? Broj ljudi koje oni mogu privući je zanemariv, njihove su misli beznačajne, oni objektivno ne postoje. Ali vi razvežete. Pa tako danima. Ignorirajte ih. Skinite nam ih s repertoara.

Takve sam jednodušne kritike odslušala u ponedjeljak na sjedeljki kod prijatelja. Troje liječnika, jedan inžinjer građevinarstva, dvoje IT poduzetnika s FER-a i ja. Povod: Trombon i njegova operetna prijetnja premijeru Plenkoviću desantom veteranskih brodica na Piranski zaljev. Svi se, jasno, obraćaju meni.

Ja moram braniti branšu, tako me je zapalo. Pa nije naše da mi biramo događaje o kojima ćemo izvještavati, bunim se. To bi bilo kao da ti odlučiš da nećeš operirati nekog manijaka, čemu spašavati život društvenom otpadu, kažem kirurgu iz ugledne zagrebačke bolnice.

Mi smo vam dužni reći što se dogodilo, a vi onda sudite sami. Prešućivanje nema smisla, kako ne shvaćate da bi to bilo falsificiranje stvarnosti. I zamislite kamo bi to sve moglo odvesti.

2556453

Nabadamo kobasice i sir. Ne slažu se nikako. Ali teme idu dalje.

Sutradan u Telegramu čitam ovo: »Zdravko Mamić upravo drži presicu, a mi vam donosimo krasnu priču o spašavanju jednog psića. Ako gospodin Mamić izjavi nešto važno, na primjer otkrije da švicarski istražitelji dolaze po njega, o tome ćemo pravodobno izvijestiti.« Onda u nastavku ide priča o udomljavanju šteneta.

A za nekoliko sati, Tromblon javlja da je odustao, uvrijeđen jer mu je HDZ-ov braniteljski CK okrenuo leđa. A već je milijun kartica ispisano o njegovom sumanutom planu, s citatima od slova do slova. Hm. Ipak ima nešto u svemu onome sa čime su me spopali prijatelji. Možda ne totalna cenzura, ali puno više uredničke mjere, to sigurno.  

UTORAK A Bruxelles ništa?

Evo je i kod »sultana« Erdogana u Ankari. Ali za koju korist, ne da se dokučiti. To je, međutim, naša predsjednica, gospođa Kolinda, i to je taj njezin maestozno-ceremonijalni pristup funkciji. Putuje k utjecajnim predsjednicima utjecajnih država jer se to, što bi rekli Zagorci, »lepo vidi«, ali doma ne donosi ništa.

Njena administracija objavila je da će s Erdoganom razgovarati o novom izbornom zakonu u Federaciji BiH. Prevedeno na naš jezik, Kolinda Grabar-Kitarović želi pridobiti Erdogana da stisne Bakira Izetbegovića i bošnjačku stranu kako bi olabavili sa svojim »građanskom« politikom i uvažili prava Hrvata kao ravnopravnog konstitutivnog naroda u susjednoj državi.

No, Erdogan joj hladno uzvraća da glavni »zakon« u BiH predstavlja Daytonski sporazum, da je uređenje te države njihova »unutarnja stvar«, te da se on nema želje u to miješati.

MDF05024

I još joj nabije na nos glasanje Hrvatske o Jeruzalemu kao glavnom gradu Izraela.
Dogovoreni su, doduše, trilateralni susreti Zagreba, Sarajeva i Ankare, ali s obzirom da, kako vidimo, Erdogan dijeli stavove bošnjačke politike, od toga, naravno, ne može biti ništa.

Mogla je to Kolinda znati prije nego što se dovela u situaciju da joj turski predsjednik sve to skreše u brk na press konferenciji. A i morala je znati, samo njoj je to zapravo manje važno. Prema njenom viđenju stvari, zgoditak je sastajati se sa svjetskim vođama, bez obzira na rezultat.

Tako nastaje privid da je i ona jedna od njih i da im je ravna. Projekt bi se mogao zvati: »Vidite kako sam važna u svijetu«. Nakon Trumpa, Putina i Erdogana, sada bi mogao biti na redu Ram Nath Kovind, predsjednik 1,4 milijarde Indijaca, koji svoje goste dočekuje s Tagoreovom državnom himnom »Jana Gana Mana«. Japan? Brazil? Kina?

Svuda će još biti naše predsjednice, samo je nema u krugu oko Bruxellesa, gdje pitanja koja su važna za Hrvatsku i regiju jedino ima smisla gurati na dnevni red. No, Kolinda upravo s Bruxellesom nije u najtoplijim odnosima, tamo gdje treba ciljati, promašuje, kad se bira, ona bira Trumpa. I zato su njena putovanja za građane Hrvatske bačen novac, a ne zato što ne bi vrijedilo putovati kad bi se znalo zašto.

SRIJEDA Kako potezom pera kopne nezaposleni

Što se tiče smanjenja nezaposlenosti, Hrvatskoj ide upravo izvrsno. Iz Državnog zavoda za statistiku javljaju da je nezaposlenih u prosincu bilo čak za 21 posto manje nego godinu dana ranije. Sa 187.363, brojka je pala za točno 49.254 osobe. Sada, u siječnju, opet se popela, pa ih je trenutno nešto preko 192 tisuće.

Iz tog lanjskog velikog pada broja nezaposlenih moglo bi se zaključiti da je kod nas nastupila velika poslovna konjunktura. Ali, kako je to uvijek slučaj, da bi se rezoniralo ispravno, potrebne su kompletne informacije. Ovdje nedostaju bar dvije.

Prvo, ne znamo točno koliko se nezaposlenih Hrvata u toj »zlatnoj« 2017. iselilo u Njemačku, Irsku i druge zemlje i koliko takvih više nema na popisu. O tome se ne mogu iznijeti sigurni podaci, ali razni izvori operiraju s više desetaka tisuća osoba.

2556677

I drugo, brisanjem osoba za koje se procijenilo da posao ne traže »aktivno i sustavno«, Hrvatski zavod za zapošljavanje značajno je pridonio sretnoj vijesti o navodno strelovitom padu nezaposlenosti. Zapanjujuće je da je u 11 mjeseci prošle godine obrisano čak 50.985 ljudi.  Dakle, preko 50 tisuća nezaposlenih isparilo je samo po tom osnovu iz evidencije burze rada. Kad paušalno zbrojimo lanjske gastarbajtere i izbrisane, dobit ćemo ogromni kontingent radnika kojih u papirima više nema iako ih, naravno, i dalje ima. Dakle, nezaposlenost je faktično u porastu, a nikako u padu.

A među onima kojih u administrativnim dokumentima više nema – a ipak ih i te kako i dalje ima – i naš je drug, novinar, poštenjak i angažirani intelektualac, dušica, Predrag Lucić. Umro je Predrag. Ove ljude izbrisala je birokracija, njega bolest. A i on i oni i dalje su naši i računaju se, oni živi, a on bogme i mrtav.

ČETVRTAK Ma dajte, Komadina

Baš mi se nije dalo, bar dok ne moram, predsjednički izbori su tek za tri duge godine, ali na koncu me natjerao Zlatko Komadina. Potpredsjednik propalog Bernardićevog SDP-a, koji se desetljećima vuče trotoarima politike kao sjenine-sjene-sjena, izjavio je kako se Zoran Milanović nema što kandidirati za šefa države »kad je izgubio dvoje izbora«.

Ma pustimo Milanovića. U njegovim intervjuima ovih dana i dalje su vidljive sve one osobine zbog kojih je na kraju doživio neuspjeh. Predrčan iako riječima želi ostaviti dojam da je odmjeren. Ego na kub. Preočita poza da se prikaže kraljevskim igračem kome nitko ne može soliti pamet. Previše igranja na sukobe. Previše svega čega je bolje imati manje. Dakle, to je to.

2536072

Ali za Komadinu i Bernardića, Milanović je, politički div. Patuljci & gorostas. Milanović zna krivo misliti, ali bar misli. Povukao je loših poteza, nije proveo očekivane reforme, probudio se na kraju mandata, da, sve točno. Ali ovi?

Pa za ciglu godinu dana čak su i SDP u Primorsko-goranskoj županiji uspjeli rastjerati do te mjere da ih šiša Živi zid. Palamuđenju je došao kraj. Na onih varljivih dvadesetak posto drži ih još samo potpuni očaj lijevih birača koji se za nešto moraju izjasniti u anketama, a nemaju se ni gdje okrenuti, ni gdje pogledati.

Team building? Ma dajte. Pa za to prvo treba imati supstancu oko koje ćete se sljubljivati. A koja je danas SDP-ova supstanca, molili bismo da mi se objasni? I Komadina kaže da SDP nije u krizi. Pa i nije. Nema ga.

PETAK Od Kineza smo kupili i most

Most Pelješac gradit će China Road and Bridge Corporation, iz kombinacije su ispali talijanski Astaldi i njemački Strabag. Posao će koštati malo više od dvije milijarde kuna bez PDV-a, 80 posto troška snosi EU. Mitski most konačno će bljesnuti u krajobrazu za tri godine, to je rok koji su s Kinezima ugovorile Hrvatske ceste.

Već kupujemo vagone svakojake robe proizvedene u Kini, od igle do lokomotive, sada smo od Kineza kupili i most. Nemam ništa protiv Kineza, a ni u mostove se ne razumijem pa da znam tko su dobri graditelji. Ali dođe ti za plakati da je naše silno građevinarstvo u desetak godina toliko propalo da odatle nije moglo biti ni jedne ozbiljne ponude za gradnju na Pelješcu.

UP1201ED4

Jake graditeljske tvrtke – koje su izgradile tisuću kilometara autocesta s tunelima i mostovima – danas su ili propale, ili više nemaju radnika, ni mehanizacije, ni stručnog kadra.

Naši građevinari traže kruha po Njemačkoj i gdje stignu. Država spašava Agrokor, ali njih nije nitko spašavao. Usput se pokralo što se pokralo u šurovanju s politikom. Bura nad kineskim Pelješkim mostom svirat će taktove rekvijema za hrvatsko građevinarstvo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka