PONEDJELJAK Sve besplatno, odakle? Tiskat će novac

EU i Nato su ropstvo, Hrvatska mora van, poručili su frontmeni Živog zida sa svoga prvog kongresa u Lisinskom. A kad oni osvoje vlast i kad napustimo ove mrske međunarodne asocijacije, kod nas će bujne ruže cvjetati cijelu godinu.

Jer, Sinčić, Pernar i Bunjac imaju zamisli kako će narodu biti sto puta bolje nego sada.

Prvo, ukinut će valutnu klauzulu i vratiti »dostojanstvo« kuni, a bankama lupiti velike poreze. Prelazak na euro, naravno, ne dolazi u obzir, fućkaš fondove EU.

Drugo, sjedit će na grbači svim dužnosnicima ispitivanjem porijekla imovine, ukinuti korupciju i spasiti sve blokirane.

Treće, dali su građanima popis svega što bi im bilo besplatno u kraljevstvu Živog zida: besplatni lijekovi i udžbenici, besplatan prijevoz u školu, besplatan sport za mlade,  besplatna javna televizija...

Četvrto, oslobodit će vas njihova vlast dužničkog ropstva. Ne zna se kako, ali valjda će sve vaše dugove i kamate otplatiti državni proračun. A kad ne bude novca, tiskat će se.

Četvrto, Živi zid osigurat će vam veće plaće, veća radnička prava, veće mirovine, veće potpore za obitelji s djecom i sve veće i bolje nego sada.

A sve te lijepe i skupe darove dobit će stanovnici Hrvatske uz istodobno smanjenje poreza i PDV-a.

Evo zašto je u Hrvatskoj potrebno uvesti građanski odgoj: da bar mladi ljudi koji se skupljaju oko Živog zida – a Sinčićeva stranka već ima potporu od 14 posto – shvate da to ne ide tako.

Da nauče malo mućnuti glavom. Jer, nema računice bez krčmara. Treba nešto matematike za vođenje politika. Da nešto daš, moraš negdje uzeti. Inače je to naiva. Ili, da budem bezobrazna, laž i obmana.

Ali dobro je svejedno da Živi zid razapinje svoje ružičaste magle nad Hrvatskom. Jer ovi koji se smjenjuju na vlasti ne umiju misliti izvan »kutije«. Možda ih rast Živog zida natjera da skinu mrenu s očiju, da komuniciraju s biračima i da vrijedno rade. To do sada nismo vidjeli. Pa eto im sad Pernara i Sinčića da im dahću za vratom.

UTORAK Tko bi se bojao ovih grahaša?

Da nam se učini da nešto važno i korisno rade, sindikalni prvaci organizirali su proslave Prvog maja. Oni koji su došli, u Zagrebu su posjedali po maksimirskoj travi i iz plastičnih tanjura posrkali Bandićev »besplatni grah«, a čelnici sindikalnih organizacija, koji se brojem već natječu s braniteljskima, održali su govore.

Zapravo, ništa ni o čemu. Samo jadikovke kako je sve strašno. Kako je radnik bačen u glib siromaštva. Kako naši umirovljenici nemaju unucima ni za čokoladu. I kako je mlađe hrvatsko radništvo prinuđeno na egzodus u bolju Europu. Uz radnički grah – tanka limunada.

Mogli su, na primjer, iskoristiti mjesto i dan da objave za što će se boriti do kraja godine, s kime i kako, i pozvati ljude da ih, za vlastito dobro, u tome podrže gdje god mogu. A tisuću je stvari koje na njih uzalud čekaju.

Mogli su poručiti vlastima da će učiniti ovo ili ono ako se ne uvaže radnički zahtjevi. Nisu jer ne znaju što bi, a i nemaju čime. Prazna je to puška i to svi znaju i vide. Rescjepkani, razjedinjeni, birokratizirani kao i političke stranke.

Mjestimice nagodbenjaci, međusobno rivali, tanki u govoru i u djelima. Da nešto postigneš na velikoj pozornici, onaj s druge strane mora te se bojati. Traži sve načine. Svrdlaj dan i noć, mjesec na mjesec, da ih prepadneš. A ako si im se nečim zaprijetio, moraš to moći i izvršiti kad te misle preveslati. Strah onoga tko ima moć u radničkim je stvarima uvijek bio agens za promjene.

A tko bi se, pobogu, ovih grahaša bojao? Od Prvog maja do Prvog maja, ništa pa ništa. Govor, grah, pa natrag u fotelje i na državne prijeme. Da se tako lijepo živjeti. Samo članstva više nema. Nemaju se ljudi vremena s vama igrati sindikata.  

SRIJEDA Oluja nad Peruškovom idilom u Agrokoru

Vlada će opet morati produžiti rok za sklapanje nagodbe u Agrokoru jer je do krajnjeg roka,10. srpnja, čini se, ne može biti. Nakon velikog uvjeravanja Vladinog izvanrednog povjerenika Peruška kako sve ide po planu i kako je velika većina vjerovnika za nagodbu, pa je pojedini bundžije neće moći srušiti, to je veliki obrat.

Oluju nad Peruškovu idilu poslali su sudovi. Osporili su kompetencije privremenog vjerovničkog vijeća koje je imenovao Ante Ramljak, traže da se napokon osnuje stalno vijeće kako bi o nagodbi odlučivali stvarni vjerovnici, bez onih kojima su dugovanja već otplaćena. Sud je zabranio Perušku i angažiranje konzultanata za pojedine vjerovničke skupine koji bi se plaćali milijunima iz stečajne mase Agrokora. Neka ih uzmu sami i sami plate.

Također su mu naložili da svima omogući uvid u sve, do sada skrivene, papire koje je zatražio Franck. To su zapisnici sa sjednica vjerovničkog vijeća, ugovori, dokumentacija o naknadama, isplatama tražbina itd.

Izvanredna uprava Ramljak-Peruško plus Dalić time je dobila veliku pljusku nadležnih sudskih instanci. Ali veći je problem što za formiranje stalnog vijeća nema dovoljnoi vremena, a traži se, sasvim logično, da konačnu nagodbu zaključe oni. Prema sadašnjem Zakonu o izvanrednoj upravi u Agrokoru, stalno vijeće formira se u roku od 90 dana, a 10. srpnja je za samo 64 dana. To znači samo jedno.

Vlada će donijeti novi zakon i nanovo produžiti rok. Inače bi kompanija morala u stečaj i pokušaj spašavanja propada. Plenković jedva čeka da skine Agrokor s vrata – makar kako, samo da ga skine. Ali sustigle su ga nepravilnosti njegove uprave, da se pohvali »uspjehom« morat će još malo pričekati.

ČETVRTAK Što ako propjeva Marko Skejo?

U Hrvatskoj bi očigledno bilo moguće da neki stihoklepac uklopi  u svoju pjesmu, recimo, »Sieg Heil«, ili »Juden Raus«, i da mu se dopusti javno izvođenje takve skladbe s obrazloženjem da je riječ o »stihovima koji su sastavni dio umjetničkog djela«.

Tu prijesnu i drsku besmislicu bacila je javnosti u lice sutkinja iz Slunja Nada Turkalj. Oslobađajući pjesmu Čavoglave i Thompsona optužbe da se izvikivanjem ustaškog pozdrava »Za dom spremni«, kojim počinje njegov hit, krši javni red i mir jer potiče asocijacije na fašizam i mržnju, sutkinja Turkalj nastavlja zbirku pravosudnih promašaja u Hrvatskoj.

Istina, Thompson 25 godina pjeva Čavoglave na koncertima i nikad se na to nije reagiralo. Ali to ne umanjuje ovu ludost iz Slunja jer ova sutkinja jest dobila prijavu na stol. A u sudskoj praksi više puta je, u sličnim slučajevima, presuđeno da »Za dom spremni« – s kojim se za vrijeme Pavelića ljude slalo u logore smrti – ne smije biti u javnoj upotrebi.

I Ustavni sud je, u slučaju Joea Šimunća, ocijenio da je ZDS nedopušteni »simbol rasističke ideologije«. A i Plenkovićevo vijeće za suočavanje s prošlošću smatra da je ZDS protuustavan. Zato još više zabrinjava najava iz policije da se na oslobađajuću presudu – neće žaliti. Kako neće?

Netko ovih dana kaže kako je gotovo, pojeo vuk magare, jer  Čavoglave su na nosačima zvuka, skupa sa spornim početkom. To nije točno. Treba ih zabraniti i povući iz prodaje sve dok se iz pjesme ne ukloni »Za dom spremni«, to bi učinila  ozbiljna država. Jer što ćemo sutra ako, na primjer, propjeva i Marko Skejo?

PETAK Zašto su domaće jagode skuplje nego uvozne?

Vrijeme je jagoda. Na pitanje vodi li računa da obavezno budu domaće, jedna je žena odgovorila Večernjem listu da taj kriterij za nju ne igra. Zanima me isključivo cijena, to je moja situacija, kazala je.

I mnogi drugi u Hrvatskoj rezoniraju isto tako jer su prisiljeni, kao i kad je bilo što drugo u pitanju. Domaće jagode skuplje su od uvoznih, a kad se mora paziti na svaku kunu, budu dobre i španjolske ili tko zna čije.

Kako to, međutim, da je voće koje treba dovesti u Hrvatsku iz udaljenih zemalja jeftinije od onoga koje tu raste, na to nemamo logičan odgovor. Naši su lani na tržnicama obično prodavali jagode po 25 kuna, dok su se inozemne u špici mogle kupiti za 15, pa i za 12.

Slično će biti i ove godine. Najveći proizvođač jagoda u Vrgorcu najavio je da će svoj urod »neće prodavati u bescjenje«. Mora, kaže, berače treba platiti, a onda raste i cijena. No i inozemni proizvođači moraju platiti poreze, berače, pakiranje, dugi transport hladnjačama, pa onda još i carine, a njihova cijena u Hrvatskoj svejedno u sezoni ispadne i duplo manja nego naša.

Nešto tu ne štima. Naše su jagode fine, ali nisu konkurentne. Domaće je domaće, ali kad vidiš razliku u cijeni... A naš Vrgorčanin može svoje izvoziti u Norvešku.  Ako misli da mu se to bolje isplati.