Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. studenoga 2019.
Piše Sanja Modrić

ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Bude ti ipak malo žao Ivice Todorića

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL
Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 11. studeni 2018. u 11:06 2018-11-11T11:06:41+01:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić

PONEDJELJAK
Kako intervjuirati predsjednicu, a da ti ne mazne mikrofon

Kolindu Grabar-Kitarović toliko je raspalilo inzistiranje reportera Hrvoja Krešića s televizije N1 da objasni svoj iznenadni zazor prema međunarodnom Marakeškom sporazumu kojim je prethodno bila apsolutno oduševljena – da je u jednom trenutku naprosto zgrabila njegov mikrofon i čvrsto ga stisnula uza se. Novinari televizije i radija stalno moraju govoriti u mikrofon da bi ih se čulo. Krešića se više nije moglo čuti jer mu je sredstvo za rad otela predsjednica Republike. Ostao je nijem kao riba i bez glasa. Što je u takvoj globalno nezapamćenoj situaciji mogao učiniti naš siroti Krešić?

Mogao se počupati s predsjednicom i nanovo osvojiti svoj mikrofon, ali to sigurno ne bi bilo dočekano s osobitim simpatijama. On bi onda ispao otimač, umjesto ona. Mogao je, nadalje, odustati od izvještavanja računajući da će njegovi pretpostavljeni i njegova publika razumjeti da je, bez svoje krivnje, doveden u bezizlaznu situaciju. I mogao je učiniti upravo ono što smo vidjeli. Maksimalno se približiti svom mikrofonu, koga gospođa Kolinda prkosno drži u šaci i ne pušta, i nastaviti postavljati svoja pitanja. To je u danim presedanskim okolnostima bilo jedino ispravno.

A na predsjedničin diverzantski trik nema se kazati ništa pristojno. To je djelovalo kao igrani nastavak onog slavnog predavanja za zagrebačke studente novinarstva – »Kako intervjuirati predsjednicu« – koje je nedavno upriličeno gore kod nje, na Pantovčaku. Postavljaj ugodna i podanička pitanja koja će se predsjednici neizmjerno svidjeti. A ako se, pak, svojeglavo otisneš dalje, računaj na to da ti ona može maznuti mikrofon. Ili pocijepati blok. Ili srušiti skupu kameru na pod.
Sramotno je vodstvo tog kolegija Novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti koje je buduće novinare vodilo na takvu nauku.

Foto Screenshot N1

UTORAK
Čestitamo velemajstoru Kerumu

S velikim udivljenjem čestitamo Željku Kerumu, nekadašnjem vozaču valjka ili nečega takvoga u građevinskom poduzeću Hidroelektra, jer je ispao toliko sposobniji od kompletnog hrvatskog pravnog sustava.
Raznim pravničkim i inim marifetlucima Kerum je šest godina sprečavao pokretanje stečaja nad svojom tvrtkom Kerum d.o.o. i Trgovački sud u Splitu postupak je otvorio tek sada. Poduzeće po zakonu ide u stečaj ako je u blokadi i ne plaća dugove neprekidno 120 dana. Ali zakon je papir, a život je slobodna kreacija. Kerum d.o.o. u blokadi je od 2012., dakle, do pokretanja stečaja, lijepih šest godina. Njegovi dugovi iznosili su oko 1,7 milijarde kuna, pitaj boga kolike su se još kamate nabrale. Nije plaćao gradovima i općinama, Ministarstvu financija, Zagrebačkoj banci i Hrvatskoj poštanskoj banci, ni vojsci naivnih dobavljača. Velemejstorski je nasanjkao ukupno 844 vjerovnika.

Izvlačio se na predstečajnu nagodbu koja je nepravomoćno sklopljena 2013. godine, ali se – nekim magičnim spletom okolnosti – o njenoj pravomoćnosti duboko promišljalo sve do ove godine. Nakon pet godina intenzivne analize, u svibnju je – odbijena.
U međuvremenu, tvrtke su otvorile Kerumova žena, gospođa Fani, i punica Anita Horvat, a obiteljske nekretnine sada glase na njih, na Kerumovog brata i druge članove porodičnog klana. Biznis na ime poduzetne punice Anita registriran je 2012. godine, paralelno s trenutkom kada je njenom zetu Kerumu počeo otkucavati ovaj spori hrvatski stečajni sat.

Kerum je izjavio da se na otvaranje stečaja nema namjeru žaliti jer je stečaj »najbolje rješenje«. Pa naravno da jest. Sada, poslije šest godina. Ne najbolje rješenje, nego upravo fenomenalno. Na što bi se, pobogu, on žalio?

Foto Pixsell

SRIJEDA
Resort Haludovo treba oduzeti ruskom vlasniku

Ruski biznismen Ara Abramyan, koga je predsjednik Putin u siječnju dekorirao državnim Ordenom zasluga za domovinu, ukazao se glavom i bradom na javnoj tribini na otoku Krku.

Abramyan je od 2000. godine vlasnik resorta Haludovo, turističkog čuda za svjetsku elitu iz doba SFRJ, otvorenog 1972. godine uz dodatnu investiciju od 45 milijuna dolara za casino koju je u Malinsku na Krku istresao osnivač Penthousea Bob Guccione. U samostalnoj Hrvatskoj kompleks je promijenio više usputnih vlasnika da bi ga na koncu, s velikim obećanjima, preuzeo magnat Abramyan. Od tada je Haludovo konstantno posve prazno, raspada se skoro dva desetljeća, izgleda kao opaka sramota i ruglo. U obnovu vlasnik nikad nije uložio ni dolar, a ni kunu, ali ni lokalna zajednica, a ni država svo to vrijeme nisu poduzeli ništa da se nekad raskošni objekti ili urede i privedu svrsi, ili da se s takvim vlasnikom zauvijek raskrsti.

Pa evo da smo i to napokon dočekali: Abramyan se sa svojim svitom odjednom pojavio u Ministarstvu turizma u Zagrebu, a popodne i u Malinskoj, tražeći i od građana podršku da mu se oko cijelog kompleksa Haludovo odobri zatvorena koncesija na pomorsko dobro. Naumio je zapasati i ograditi oko 1000 metara obale s plažama. Onda će, kaže, početi s ulaganjima, i to vrlo obilatim. Bez toga ništa. Njet.

Kako takva ucjena s protuzakonitim posljedicama nije bila toplo pozdravljena niti na jednoj adresi, Abramyan je osuo neviđenu paljbu po »antipoduzetničkoj Hrvatskoj« u koju, zaključio je, nema smisla uložiti ni centa. A zatim je bijesan napustio tribinu.
A ja imam jednostavan prijedlog. Budući da gospodin Abramyan 18 godina nije mrdnuo malim prstom da ispoštuje odredbe ugovora o preuzimanju vlasništva nad Haludovim, ugovor raskinuti i kompleks ponovo dati u prodaju. Uz to bi išla i novčana kazna za dugogodišnju indolenciju i devastaciju. To je trebalo odavno. Tko? Vlada. Ova kad nisu one prije. Ajmo. Sad.

Foto Vedran Karuza

ČETVRTAK
Nečastivi u Remetincu

Ivice Todorića ipak mi bude malo žao. Kažem to na činjenicu da su samo njega dopremili policajci u marici i zaključali ga u Remetinec i da je samo njemu na čelo nalijepljena sramotna etiketa jedinog krivca za grandiozni udruženi pothvat koji je ispravno nazvan hrvatskim ortačkim kapitalizmom. I time je na taj crni nacionalni dosje stavljena crna, grobna mašna. Todoriću će se suditi kao Al Caponeu i to će biti to. Završeno.

A svi oni drugi – bez kojih on u ovih dvadeset i kusur godina ne bi mogao ni kihnuti – time su ispali oslobođeni bilo kakve odgovornosti za naš sustav ortačke ekonomije, političke korupcije, pogodovanja i umrežavanja, tuneliranja i legalne pljačke javnih resursa koja je slavodobitno počela već s privatizacijom, a doktorirala je na glajhšaltanju pravosuđa, prijateljskom podešavanju zakonodavstva i prodavanju narodu roga za svijeću.

Na Todorića je, daklem, pala sva ljaga pa svim tim kojekakvima drugima više ne smiješ ni imena spomenuti, niti na njih pokazati prstom. Oni ostaju elita, uglednici, zastupnici, gradonačelnici, bivši ministri, konzultanti, zaslužni korisnici povlaštenih penzija, biznismeni i izdavači. Ti danas nose skupe cipele, predaju na fakultetima i u poslovnim školama, školovali smo im djecu u inozemstvu, oni pišu knjige i svima svisoka sole pamet. Lijep kraj te navodno okončane ortačke ere, nema što. Happy end u svakom smislu. Jer su kandelaber i štrik rezervirani samo za Ivicu Todorića.

Foto Pixsell

PETAK
Na desnici veliki promet, zarada nikakva

Hrvatska krajnja desnica i njihovi srčani regruti u vladajućoj stranci i medijima uporno se klade na skroz pogrešne karte, ali to im se nikako ne da dokazati. Podizali su općenarodni ustanak protiv Istanbulske konvencije. Organizirali su »Penavin« prosvjed u Vukovaru i napali Plenkovića da podmuklo štiti srpske ratne zločince. Tražili su da se iz vladajuće koalicije protjera Milorad Pupovac. Vikali su: referendum, referendum, a onda – kad je provaljena ta spačka s lažnim potpisima – da ih je Vlada pokrala.

Desni portali orkestrirali su hajku na migrante (»crnčuge i arapčuge«, naziva ih Bujanec, pa kako to da DORH protiv njega ne podiže optužnicu?). Predsjednica se naglo predomislila oko Marakeške konferencije o legalnim migracijama i prisegnula da Hrvatska neće »maziti poskoka«.

Ali cijela ta zaglušna dreka i galama rezultirale su rastom podrške Vladi i premijeru, a padom podrške Kolindi Grabar-Kitarović. Kod nje je rejting u mjesec dana bubnuo za čak dvadesetak posto, a Vlada je, dapače, ocijenjena najbolje u ovoj godini. Sve u svemu, na desnici veliki promet, ama baš nikakva zarada. Pametno je učiti na svojim greškama, ali oni, čini se, nisu baš neki đaci.

bujica

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.