Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 3n
Sutra: 9° 9° 3n
16. studenoga 2018.
PARDON

kolumna SANJA MODRIĆ Ne prolazite pored radnika kao da ste sišli s Olimpa

SANJA MODRIĆ Ne prolazite pored radnika kao da ste sišli s Olimpa
SANJA MODRIĆ Ne prolazite pored radnika kao da ste sišli s Olimpa
Autor:
Objavljeno: 22. rujan 2018. u 22:11 2018-09-22T22:11:35+02:00

Tražimo od Vlade da tvrtke oslobodi poreza na trinaestu plaću – kaže direktor udruge poslodavaca Davor Majetić. Iz HUP-a prema Banskim dvorima adresiraju i razne druge ideje koje bi omogućile veća primanja za radnike. Majetić tvrdi da poslodavcima već sada dramatično nedostaje oko 50 tisuća radnika, toliko je otvorenih radnih mjesta, a interes slab.
Zato HUP-ovci nagovaraju ministra financija da ukine i porez na radničke dodatke za topli obrok i prijevoz te za nagrade za kvalitetan rad. Kad bi država tako s tvrtki skinula dio poreznog tereta, one bi se lakše odlučivale za razne poticajne mjere u korist svoje radne snage. A one su nužne jer ljudi više nema, odlaze tražiti sreću u bogatije zemlje.

HUP-ov rezon u principu je ispravan, ali postoji tu i jedan skriveni, a bitan, dramski dodatak. Sam Majetić, naime, kaže kako njihova istraživanja pokazuju da zbog nezadovoljstva primanjima odlazi samo 20 posto radnika koji prekriže Hrvatsku. Naravno da svatko želi dobiti više novca, ali, ako je HUP-ova anketa vjerodostojna, novac ipak nije taj glavni razlog za iseljavanje radno sposobnog stanovništva. Pa kad su već vlasnici tvrtki, menadžeri i članovi uprava u HUP-u prihvatili da je to tako, morali su krenuti dalje i zapitati se u čemu je onda kvaka osim u novcu.
A prema onome što ja slušam od mnogih, naš je veliki problem što se zaposlenici u većini poduzeća osjećaju kao marva koja je tu samo zato da tegli i sluša. Lako zamjenjiva marva bez lica, čiji životi nikoga »gore« ne interesiraju ni pod razno. Radnici žele da ih se primjećuje i cijeni. Da se s njima komunicira kao s ljudima. Da im se kaže obično hvala. Da ih se povremeno pita što misle o poslu koji rade i što bi mogli predložiti da stvari budu bolje. Naš novostvoreni menadžerski kadar iz poslovnih škola ima, međutim, vrlo malo smisla za stvaranje te ugodne atmosfere poštovanja, suradnje i prihvaćenosti koja je tako potrebna svakom kolektivu.

Obuku se u svoja moderna poslovna odijela, nataknu cipele koje koštaju kao pola radničke plaće, ne okreću glave ni lijevo ni desno i prolaze hodnicima kao da su sišli s Olimpa. Ne dao ti bog da ih osloviš s nekim pitanjem i da im se obratiš kad se mimoilazite na portirnici. Pogledat će te naduto kao da si crv.
Kaže mi moja mlada rođakinja koja se prije nekoliko godina zaposlila na vrlo običnom radničkom mjestu u Dublinu da joj se šefica stalno zahvaljuje što svoje poslove tako marljivo obavlja. Već ju je tri puta unaprijedila. Često je pita za obitelj, kako se snalaze i treba li joj kakva pomoć. To nikad nije doživjela u Hrvatskoj i to joj imponira.

Netko će možda reći da je ovo bez veze. Nije. Jer upravo to su ta ljepila koja ljude vežu za tvrtke, a poslodavce ne koštaju ni jedne lipe. Pozdravite zato svoga »običnog« radnika u kantini, i kotačić je čovjek. Siđite u pogon i popričajte s ljudima o poslu i životu. Ne budite hladni i osorni. Pozovite podređene na mali sastanak da im prenesete kako tvrtka stoji i kakvi su planovi, pokazat ćete im tako da su svi oni važni. Ne zatvarajte vrata svoje velevažne kancelarije, neka slobodno uđe tko vas treba. Samo najbolji znaju koliko je to važno. A tajna je banalna. I totalno besplatna.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka