Netko kome veselo pokazuješ plavo nebo može tu usputicu doživjeti kao podlu provokaciju. Da, da, divan je dan tebi kad možeš sad sjesti u auto i zapaliti nekamo, novaca imaš, nije ti puno platiti za cestarinu, ni za dokone užitke koji te čekaju. A meni je, vidiš, znatno manje divno sjediti doma i guliti ovdje ova jaja po kunu i dvadeset, šarena izvana, a već suha iznutra, i misliti kako sutra nemam za struju ni izvaditi sinu da odnese za maturalac. I ne da mi nije divno i bajno, nego mi je užasno. Ali ti, naravno, egocentrično ne kapiraš kako je drugima pa im naturaš na nos tvoje sunce za kratke rukave i zumbule u vrtu. Boli tebe briga. Majmune. Ne radiš ti u Uljaniku.

Ili ovo. Ma što meni znači kakvo je vani vrijeme nad kojim se ti raspadaš od sreće kad mene čeka operacija, već treća po redu, za koju nemam pojma kako će ispasti. Ni oni se ne izjašnjavaju, ništa ne obećavaju. A ti trčiš po stepenicama kao vjeverica, sve dvije po dvije. Pa lako je tebi uzdisati nad prirodom tako zdravome i bezbrižnome, samo ti pij svoju pivu i skini nam se sa svojim sentimentalnostima, imamo mi svojih muka koje tebi ne dolaze do mozga. Niti te zanimaju.

Da, često ispadne tako da se ne možemo složiti ni oko toga da je lijep dan stvarno lijep dan, a kako onda oko bilo čega drugoga. I točno tako su se oko Bozanićeve Uskrsne propovijedi »složili« sam Bozanić, Andrej Plenković i šef IDS-a Boris Miletić. Bozanić je produmao da mora skalupiti koju sućutnu za radnike Uljanika pa je kazao kako »mnogi vapaji govore o tome da ljudi ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću, i to u dijelovima domovine za koje sa kaže da su najrazvijeniji«.

Izjasnio se kako smatra da Bozanićeva kritika uopće nije kritika »nego baš suprotno«. A suprotno od kritike je pohvala. Dan, znači, nije odvratan nego je lijep. Pa, eto, Vlada je, kaže, lani osigurala novac za plaće radnicima u brodogradilištima (ljudi su mogli jesti lani, a ove godine ne moraju?). U Puli i u Rijeci, sada se očekuju predstavnici kineske kompanije. Vlada, dakle, »čini dodatne napore u okolnostima koje su vrlo zahtjevne«. To je predsjednik Vlade izjavio.

A misli vjerojatno, kao i svi mi, pa jeste li vi iz Crkve otvorili kuhinju za gladne škverske radnike i njihove obitelji? Jeste kupili opremu za školu njihovoj djeci? Jeste li od sve te love koju vam daje država, ili nedajbože iz svojih basnoslovnih komercijalnih biznisa, platili režije toj sirotinji koju sada prehranjuju braća i stari roditelji od svojih bijednih penzija? Niste, je li tako? Kao što niste dali ni cvancika za onu malu Milu, a od vaše besplatne molitve ne mogu se platiti računi za američke doktore, to znate i vi kao i mi koji, međutim, moramo brinuti o prekomjernim financijskim neravnotežama. No, jasno je i zašto niste poslali ček, nemojte nas motati oko plota. Da ste za Milu nešto uplatili, žicali bi vas unedogled svi bolesni nevoljnici koji nemaju ni za kiflu, a kamoli za skupo liječenje. Pa onda najpametnije ništa, da nema presedana na koje bi vas se poslije moglo podsjećati.

Jasno da od cijelog tog međusobnog nadigravanja nije ništa bolje onima nad kojime se ovdje nadigravalo, tim »malim ljudima«. Dan je možda lijep. Ili nije. Ovisi odakle se gleda.