Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
16. prosinca 2018.
Špajza Sanje Modrić

SANJA MODRIĆ Europski sud srušit će zabranu udomljavanja, premijer to dobro zna

Ilustracija / Foto Vedran Karuza
Ilustracija / Foto Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 2. prosinac 2018. u 11:46 2018-12-02T11:46:01+01:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK
Kazna u satima zbog »crnčuga i arapčuga«

Zbog huškačkog magazina Velimira Bujanca, bez koncesije su na 24 sata ostale lokalne televizije Z1, Slavonsko-brodska i Osječka, još tri lokalna kanala dobila su zabranu emitiranja na četiri sata.

Sankcije TV nakladnicima izreklo je Vijeće za elektroničke medije nakon emisije o migrantskoj krizi. Posve uobičajeno za Bujanca, on i njegovi gosti nadmetali su se najstrašnijim uvredama na račun migranata. Čulo se, na primjer, da ti ljudi dolaze ovamo zaraženi najstrašnijim bolestima da bi ih prenijeli našem stanovništvu. Nazivalo ih se »crnčugama«, »arapčugama« i »silovateljima«, a gledateljstvo se poticalo na fizičko obračunavanje s »tim divljacima s Istoka«.

Pohvalno je da je Vijeće uočilo kako je riječ o radikalnim ispadima zabranjenog i kažnjivog govora mržnje – istina, teško bi to bilo ne vidjeti – no disbalans između težine prijestupa i kazne upravo bode u oči. Neproporcionalno blage kazne, kao što je poznato, nemaju efekta. Za ovo su trebali kusati mnogo goru pouku. Nije poznato je li se Vijeće prepalo da će im ponovno, kao i prije nekoliko godina kad je na čelu tog tijela bila Mirjana Rakić, Bujanec dovesti pod prozore bijesnu povorku profašističkih prosvjednika. Ili je stvar u tome što je ovaj novi saziv tek nedavno krenuo pa se još uvježbava u svom poslu.

U svakom slučaju, Vijeće posebno Bujanca mora i dalje držati na oku. Sami su naglasili da nemaju namjeru tolerirati govor mržnje, a emisije i osobe koje žive upravo od toga moraju se ili uljuditi, ili biti maknuti s javne scene. Samo oštrim kaznama mogu se od kršenja Ustava i zakona odvratiti neodgovorni nakladnici, oni koji pronose takve sadržaje. Zato Vijeću želimo da se što prije uhoda.

Foto Pixsell

UTORAK
Jasan govor
u atmosferi šutnje

Neko me ugodno svjetlo obasjalo pred zajedničkom izjavom 200 znanstvenika i praktičara iz područja psihologije, psihoterapije i socijale, koji objašnjavaju da su gay obitelji podjednako sposobne biti dobri roditelji kao i heteroseksualne. Povod je bio novi zakon o udomljavanju djece.

Ovdje – pustimo zasad povod – zvoni iznimnost tog slučaja gdje se oko jednog akutnog pitanja od svoje volje mobiliziralo 200 po sustavu porazbacanih stručnjaka iz srodnih zanimanja jer žele da njihove meritorne stavove jasno i na vrijeme čuju i politika i javnost. U Hrvatskoj je takvo što basnoslovna rijetkost.

Stručnjaci i struke kod nas najčešće javno šute puštajući tako da politika neometano donosi loše i štetne odluke, o kojima bi oni imali i te kako što reći. Glas puštaju samo na zatvorenim sastancima svojih odjela i odsjeka ili u stručnim časopisima koje nitko drugi ne vidi. Zato se za njihove preporuke eventualno saznaje »post mortem«, kada je sve već odlučeno. Poneki nešto kažu ako ih njih za rukav povuku novinari. Uglavnom se na to svodi mjera javnog angažmana naših akademskih krugova i pred izazovima iz domene njihove specijalizacije, a pogotovo oko općedruštvenih pitanja prava, sloboda i znanstvenih istina.

Izvorišta te grozne javne šutnje i sklanjanja cijelih cehova iz javne debate valjda su strah da se ne zamjere moćnima. Ili iskustvo da stručnjaci ni na što ne mogu utjecati. Ili oprez da se izjašnjavanjem ne bi uz nekoga politički svrstali. Ili neki amalgam svega toga. Ovih 200 ljudi sada je pokazalo svima ostalima što je integritet. Kapa im dolje zbog toga.

G2111VK17

SRIJEDA
Win-win za Bandića

Milan Bandić, presudni partner Plenkovićeve vlade sada već s 11 ruku, lako je isposlovao da država svim osnovcima od sljedeće godine daruje udžbenike. Eto kako populizam, tako očigledno namijenjen pecanju birača, može ponekad dati i lijepe plodove. Sirovo koristoljublje nekad ispadne korisno i za druge. Ali treba znati umijesiti takav slatki oksimoron, a Bandić je za to doktor profesor. Ljude se može vući na svoju stranu strahom i mržnjom, a može i ljubavlju. Bandić želi biti čovjek nepregledne ljubavi.

Nije li to puno bolje?

Dobro. Ironiziram, svi poznajemo Bandića. Iako će se mnogi oko svega ovoga naći u stanovitoj nedoumici. Jer, dobrom je dijelu građana sasvim jasno da Bandić radi za sebe, ali obitelji će, kvragu, doista dobiti knjige. Win-win situacija, reklo bi se na poslovnom hrvatskom.

Jedino što Hrvatska nije tako bogata zemlja da svima dijeli šakom i kapom. Razumno je darovati knjige siromašnima, ali po kojoj logici svima? Želimo pomoći onima kojima je pomoć stvarno potrebna. Drugima ne. A ova Bandićeva akcija, naravno, nije besplatna. Osim za njega samoga. Sebe diže na pijedestal s tuđim parama. A pritom još nitko ne smije reći da je protiv da ne ispadne odvratan na temu dobrobiti djece.

I zato je ministrica Murganić samo pokušala natuknuti da njenoj djeci, recimo, možda ne bi trebala pomagati država, ali se već usred rečenice ugrizla za jezik. Jer Plenkoviću su bitne Bandićeve ruke, toliko i ona zna, pa je brzo klisnula u kondicionale. Pa ti pričaj o populizmu s uličnim trgovcima i konjokradicama.

z2811k08

ČETVRTAK
Kako politički profitirati na udomljavanju napuštene djece

Udomljavanje je došlo i pred Sabor, a s novim zakonom i dvojba smiju li se napuštena djeca dati u obitelji istospolnih partnera ili ne, mogu li ih roditeljske figure gay orijentacije odgajati u ljubavi, sigurnosti i toplini. Naravno da mogu ako zadovolje sve kriterije, upravo kao i heteroseksualne. Tako već godinama presuđuje Europski sud za ljudska prava pa će i kad im Hrvatska dođe na stol.

No u ovom novom clashu konzervativnog i liberalnog, zgodno je promatrati te igre i igrice između koalicijskih partnera u Vladi koje je tako lako prozreti. Plenkoviću nasušno treba ova zabrana udomljavanja za gay parove, to računa kao plus kod desnice koja ga slabo podnosi. Iako – skoro da bih se u to kladila – u nekim drugim uvjetima ne bi uopće pilio na tome. A ako mu Ustavni sud ili Europski sud za ljudska prava to sruše, a to će se sigurno dogoditi, reći će »pa što možemo, odluke sudova moramo poštivati«. Tako neće biti kriv on nego viša sila. I nikome ništa.

I kod Vrdoljaka i HNS-a na djelu je ista takva gola računica. Kao traže da se gay partnerstva izjednače s heteroseksualnima ne bi li se pred svojim biračima prikazali kao liberali. A onda svi njihovi zastupnici netragom nestanu iz sabornice kad se raspravlja o njihovom vlastitom amandmanu. Plenkoviću prijete ustavnom tužbom, ali već u startu najavljuju da neće glasati protiv HDZ-ovog zakona, nego će biti »suzdržani«. Oh, kako uvjerljivo i dosljedno od stranke čiji je amblem nedosljednost.

I Plenković i Vrdoljak igraju, dakle, ispod stola. A posebno je bijedno da se taj monopoly razigrava preko leđa jedne skupine građana koja u demokratskom društvu mora imati ista prava kao i sve ostale te preko djece, čiji je interes, navodno, svima na srcu. Pa rekao im je Furio Radin, koji je i sam udomljavao ostavljenu djecu, da je svaka normalna obitelj bolja nego sirotište. Ali što ćeš kad politika nije normalna.

z0112j04

PETAK
Minimalac – dobro je jer je mrvu bolje

Uspjeh moga brata i mene u školi naš je otac analizirao ovako. Nije mu bilo tako važna ocjena nego ide li crta prema gore ili prema dolje. Četvorka iz fizike mogla je biti primljena i dobro i loše. Bio je zadovoljan pod uvjetom da si prije imao trojku, ali narogušen ako je četvorka došla nakon petice. I danas se smijemo tim njegovim grafikonima, ali zapravo je bio u pravu. Napredak se pohvaljivao, nazadovanje se kritiziralo.

Sjetila sam se toga kad smo iz Vlade čuli vijesti o rastu minimalne plaće. Do sada je bila 2751 kunu, ide na 3000, to je samo 249 kuna gore. Ipak, u ovom mandatu, računaju u Vladi, minimalna plaća ukupno je povećana za oko 24 posto. Ne izgleda loše, ali sve je to, naravno, i dalje vrlo tanko. Jer od tri tisuće živiš kao pas. U gradu pogotovo. S djecom pogotovo. Bez stana pogotovo. Ali to je više nego što je bilo i utoliko se i ovdje vraćam aršinu moga oca. Dobro je samim time što je ipak nešto bolje.

Doduše, jedan naš bloger iz Irske domeće na ovo kako je 3000 kuna tjedni minimalac u Irskoj i tako nas brutalno stavlja u kontekst. Ali ovdje se od maloga i krenulo pa je mali i pomak bez obzira na pristojan postotak. Objektivno je, dakle, dati plus.
Ne treba, međutim zaboraviti tu »sitnicu« da će cijenu povećanog minimalca snositi poslodavci. To je, dakle, pritisak na njih. A sebi to u zasluge broji Vlada. Prava zasluga premijera i vladajuće koalicije bilo bi provođenje vrlo dubokih ekonomskih i administrativnih reformi. No toga nema, slijedi niz izbora, neće ga očito ni biti.

2532811

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka