Život je gadan igrač, uvijek ti pokaže kakva si bio budala. To se dogodilo i Plenkoviću sa županom Tomaševićem, i to ekspresno. Svi su govorili nemoj, ne izglasavajte zakon kojim ćete načelnike, gradonačelnike i župane učiniti svemoćnima. Stručnjaci su crtali zašto je takozvani lex šerif direktno uperen protiv volje i interesa birača. Među njima se isticao naš vodeći autoritet za javnu upravu, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Ivan Koprić.

– Takav napad na lokalnu demokraciju ne može se lako naći u nekoj zemlji Vijeća Europe – bezuspješno je pozivao na razum Koprić. Kritičara je bilo i u HDZ-u premda su se ušutjeli pred stranačkom stegom.

Lex šerif je, međutim, donesen. Tako je slavonsko-požeški župan Tomašević mogao zaigrati na tu pobjedničku kartu koju mu je u ruke dodala upravo HDZ-ova saborska većina. Sad bi ga skinuli s vlasti. Sramoti ih da imaju župana obiteljskog nasilnika. Tip koji mlati ženu prije nego će se sastati s ljubavnicom, donosi im negativni publicitet, ni Krešo Macan to ne može razvodniti. Demokršćani, ha?

Ali brus. Tomaševića sada čuva zakon, čvrsto kao klisurina. A onaj koji unutar četiri zida tuče i davi svoju bračnu družicu, ionako nema morala da se na to politički apelira, pa eto ti. Dobitnik u toj priči je i odmetnuti lički župan Milinović, koga bi vladajuća stranka također voljela maknuti nakon afere Plitvice. Ali ni to ne ide. Mjesto župana je beton.

HDZ se našao u nebranom grožđu i to je ta sarkastična osveta sudbine, koju su upravo sami sebi natovarili na vrat. Sada najavljuju da će Tomaševića (neopozivo) izbaciti iz stranke prije nego se sam ispiše kako im »ne bi bio teret dok se ne završi sudski postupak« otvoren s optužnicom DORH-a. Ali i tu već kasne u fazi. A, bilo ovako ili onako, župan ostaje u fotelji, sada kao nezavisni, i mogu mu drugovi iz vrha HDZ-a puhati pod rep. Proces protiv njega u Hrvatskoj ne može završiti prije nego mu istekne mandat, i sigurno neće, a za tri i pol godine 57-godišnji Tomašević već može pjevajući u svoju lijepu povlaštenu mirovinu.

To je ružni finale ove male slavonske trakavice, koja ima svoje inačice i u drugim dijelovima Hrvatske, svuda gdje visoke dužnosničke funkcije nesmetano nose poznate osobe koje su u problemima sa zakonom, odreda povezanima uz milijunsku korupciju i malverzacije. Dok takvi (eventualno) ne budu oslobođeni, pristojan čovjek ne bi im ni ruku pružio. Ali oni svejedno upravljaju velikim sustavima lokalne uprave i blagajnama javnog novca, predsjedaju sastancima, i to je sasvim zakonito.

Loši zakoni proizvode loše učinke. Vječno prazna sabornica često se nema čime hvaliti ne samo kad je riječ o kvaliteti rasprava i marljivosti, nego ni kad je u pitanju njihov core business definiranja pravila u državi. Bumerang ofrlje nametnutih zakonskih rješenja obija nam se o glavu od gospodarstva, do sporta i politike. Uz to onda još idu i sitne podvale za koje se misli da neće biti primijećene. Ministar uprave Kuščević upravo je poskrivećki uhljebio bivšu glavnu tajnicu u Ministarstvu graditeljstva koje su se tamo morali riješiti kad je otkriveno da je bahato dala srušiti zid na susjedovoj kući. Rade li sve to Plenkoviću iza leđa, neka nam on sam kaže. Ali ne riječima, nego potezima.