Ne može se, naravno, Andreja Plenkovića nipošto uspoređivati s Ivom Sanaderom. Niti na osobnoj niti na političkoj razini. Dok je Plenković u socijalističkoj Jugoslaviji pripadao privilegiranoj društvenoj skupini, Sanader potječe iz siromašne, bogobojazne obitelji. Plenkoviću je stoga sve bilo servirano, a Sanader se morao mukotrpno probijati kroz život.

Prije nego što je preuzeo dužnost predsjednika HDZ-a, Sanader je cijelo desetljeće proveo u hrvatskoj politici, obnašao je važne državne dužnosti i borio se s protivnicima za svoju poziciju u stranci. Kad je Plenković u srpnju 2016. faktično instaliran za predsjednika HDZ-a, iza sebe je imao vrlo ograničeno političko i nikakvo stranačko iskustvo. Istina, Sanader je kao premijer pričao o europskim vrijednostima, a to sada čini i Plenković. Ali, to ni u kojem slučaju nije dovoljno da bi se njih dvojicu smatralo sličnima. Ipak, hrvatski mediji od početka, od kako je Plenković došao na čelo HDZ-a, pokušavaju pronaći dodirne točke između njega i Sanadera, a to je kulminiralo upravo ovih dana.

U posttuđmanovskoj Hrvatskoj većina medija utemeljena je na lijevo-liberalnoj matrici i ne podnose HDZ. No, Sanader je imao u njima odličan tretman. Ne HDZ, isključivo on. Sanadera se percipiralo branom nacionalizmu i primitivizmu HDZ-ovih divljaka. Ako Sanader, premda nikako nije savršen, bude slab u HDZ-u, procjena je bila, ojačat će krezuba HDZ-ova rulja kojoj nije stalo do Europe nego bi samo mlatila janjetinu i psovala Srbe i pedere. Sanaderu su se dopadale ovako postavljene stvari i brzo je shvatio da bi zbog spremnosti dijela javnosti da zažmiri na, recimo, činjenicu da posjeduje kuću u Zagrebu koja daleko nadmašuje njegova novčana primanja, mogao izvući i određenu korist za sebe. Epilog su sudski procesi protiv Sanadera.

Među arhetipskim HDZ-ovcima kojih su se mediji plašili da će zavladati Hrvatskom, ako ih Sanader neće čvrsto držati na uzdi, bio je i Darko Milinović. Iako je Milinovićeva politička karijera zapravo procvjetala sa Sanaderom, on, sirovi gospodar zaostale Like u kojoj i dalje vukovi nose poštu, bio je zajedno s još nekim članovima stranke sinonim svega što u HDZ-u ne valja. Milinović je bio antiteza sofisticiranom Sanaderu. I evo ga sada opet u istoj ulozi, samo što je nasuprot njega Plenković, koji se politički nije kalio u Gospiću ili Imotskom negu u Bruxellesu. Mogli smo proteklih dana pročitati da bi Milinović Hrvatsku vratio u »kasni srednji vijek«, da je »novovjeki bastard feudalizma« i da, dakako, predstavlja »svojevrsni atavizam iz HDZ-ove povijesti«. Čisti deja vu. Pojedini novinski tekstovi iz 2004. ili 2007., u kojima se analiziralo situaciju u državi i HDZ-u, mogli bi komotno biti i danas objavljeni, samo uz prethodnu zamjenu Sanaderovog imena Plenkovićevim. Hrvatski mediji zaista su nemaštoviti.

Nije Plenković dosad pokazao Sanaderovu odrješitost, niti želju da bilo što ozbiljnije mijenja. Ali, Bože moj, ako se Plenkoviću nešto dogodi, dobit ćemo Darka Milinovića, Milijana Brkića, Alojza Tomaševića, Stevu Culeja... A tu su onda još nesposobni predsjednik SDP-a Davor Bernardić, čija je stranka na umoru, i brzorastući Živi zid, koji prijeti da će sve spaliti, da neće ostati kamen na kamenu. Da, definitivno je Plenković jedini izbor. Kao što je to svojedobno bio i Sanader. Valja se samo nadati da Plenković neće zlorabiti tu podršku na Sanaderov način. Zasad se, to se mora priznati, ni iz čega ne bi moglo zaključiti da Plenković ima sklonosti zbog kojih bi u konačnici završio u zatvoru. To što u javnom sektoru hoće imati svoje ljude iz HDZ-a može mu se oprostiti. Uostalom, ministar Tomislav Ćorić, koji je Tomislava Kovačevića odabrao za ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera, nije politički siledžija poput Milinovića, nego »dobro obrazovani ekonomist«.

Pa ako su se on i Plenković odlučili za Kovačevića, to i ne može biti loše rješenje. Za razliku od Antonije Dujmović koju je gurao Milinović, oličenje zla. Doduše, Ćorić je tu Antoniju Dujmović prije dve mjeseca imenovao vršiteljicom dužnosti ravnateljice Nacionalnog parka, ali sigurno s njom nešto ipak nije u redu. Ne može HDZ-ov divljak bolje znati od finih ljudi kakvi su Plenković i Ćorić.