Komentar Dražena Ciglenečkog

Ovisi li Plenkovićeva vlada o Beogradu?

Dražen Ciglenečki

foto: Reuters

foto: Reuters

Pupovcu je Vučić nanio trajnu, nepopravljivu političku štetu. Tretirao ga je kao svog posilnog. Doista je neugodno bilo slušati kako se Vučić odnosio prema Pupovcu u Vrginmostu i nešto kasnije u dvorani Vatroslav Lisinski. Šef jedne strane države javno je u Zagrebu korio zastupnika u Hrvatskom saboru zato što je podržao neki zakon?! Nikad se ranije to nije dogodilo i gotovo sigurno niti neće. 



Aleksandar Vučić je arhetipski balkanski političar, primitivan, lažljiv, prijetvoran, hvalisav… Često djeluje karikaturalno, recimo kad se istovremeno prikazuje kao žrtva i heroj. Uglavnom, Vučić je jako zahvalan za – ismijavanje. Ne njegovu sreću, tijekom ovotjednog boravka u Hrvatskoj srpski predsjednik naišao je na ljude koji su i njemu takvom bili politički inferiorni. Vučić je to osjetio, pa si je čak dopustio da ih javno ponižava. To nije bio slučaj s premijerom Andrejom Plenkovićem, nezadovoljnim što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala Vučića, a da ga prethodno o tome nije pitala, koji se ponašao kao da se njega sve to skupa nimalo ne tiče.


Premijera, najmoćnijeg hrvatskog političara, Vučić nije stigao poniziti, ali Plenković se uopće ne može ponositi svojim pristupom »ja nisam odavde«. Ali, barem se može tješiti da nije nastradao, za razliku od predsjednice Republike i Milorada Pupovca. Kolindu Grabar-Kitarović je Vučić u više navrata paternalizirao. Čestitao joj je na hrabrosti što ga se usudila ugostiti, ali tako joj je činio daleko gore nego da ju je, primjerice, napadao kao sljedbenicu zločinca Franje Tuđmana. Već se pokazuje da će predsjednica Republike imati određenih problema zbog karaktera dvodnevnog druženja s Vučićem, koje je šokantno djelovalo na njezine simpatizere, no može se pretpostaviti da će ona to uspjeti nekako amortizirati. Održat će tri govora o tome koliko voli Hrvatsku i Tuđmana i to bi za većinu predsjedničinih trenutačno konsterniranih birača trebalo biti dovoljno.


Međutim, Pupovcu je Vučić nanio trajnu, nepopravljivu političku štetu. Tretirao ga je kao svog posilnog. Doista je neugodno bilo slušati kako se Vučić odnosio prema Pupovcu u Vrginmostu i nešto kasnije u dvorani Vatroslav Lisinski. Šef jedne strane države javno je u Zagrebu korio zastupnika u Hrvatskom saboru zato što je podržao neki zakon?! Nikad se ranije to nije dogodilo i gotovo sigurno niti neće. Osim možda kad Vučić opet doputuje u Hrvatsku. U prilog Pupovcu, istina, ide činjenica da je glasovao za Zakon o pravima hrvatskih branitelja, makar je Vučić priznao da je htio da on postupi suprotno.




Iz toga bi se moglo zaključiti da Pupovac nije tek predstavnik srpskih vlasti u Hrvatskoj. Ali, sam je Vučić rekao da nije Pupovcu naredio da uskrati podršku njemu spornom propisu, premda je to 15 puta želio napraviti. Objasnio je to procjenom da je Pupovcu i bez toga izuzetno teško u Hrvatskoj. No, mi sada znamo da, dakle, Vučić može u nekoj budućoj prilici nazvati Pupovca, koji je ključan za održavanje većine u Saboru, i zatražiti od njega da se suprostavi prijedlogu koji dolazi iz Banskih dvora. Plenkovićeva vlada, znači, potencijalno ovisi o stavu Beograda. Ovo je za Hrvatsku poražavajuće saznanje. A za Pupovca nepodnošljiv teret, jer odsad će se nakon svakog njegovog odvažnijeg poteza s razlogom postavljati pitanje je li ga Vučić nazvao.