Europske teme više zanimaju premijera Andreja Plenkovića nego hrvatski problemi. Da bi se došlo do tog zaključka dovoljno je usporediti izraz njegovog lica dok govori o, primjerice, imenovanju nekog visokopozicioniranog dužnosnika briselske administracije i o svom ministru Lovri Kuščeviću. Ali, isuviše bi pojednostavljeno bilo tvrditi da je Plenković odgađao odluku o Kuščeviću zato što su mu pažnju odvlačile kadrovske spletke u Bruxellesu. Premijer se nije intenzivno bavio situacijom u kojoj su se našli njegov ministar uprave, Vlada, pa i cijela koalicija, zbog toga što nije znao što bi učinio. I valja ga razumjeti. Jer, sve je to jako komplicirano i za Plenkovića je jedino pozitivno rješenje da sebe odredi za povjerenika i na osnovi toga dobije jedno od potpredsjedničkih mjesta u Europskoj komisiji. Ništa što bi osim toga napravio neće mu popraviti politički položaj. Plenković je, po svemu sudeći, toga itekako svjestan i zato se kolebao.

Kuščevića je, znači, potjerao iz Vlade. Neprestano je inzistirao na tome da isključivo on odlučuje o sastavu Vlade, ali je ispalo da mu drugi diktiraju poteze. Ugrožava to Plenkovićevu reputaciju, koju pokušava izgraditi, a još će se sada i zamjeriti barem dijelu HDZ-ovih ministara. Ovo prvo ne treba previše objašnjavati. HNS i SDSS javno su tražili od Plenkovića da smijeni Kuščevića i premijer je popustio strankama koje su na izborima za Europski parlament ostale daleko ispod praga, pa se postavlja pitanje što on to uopće predstavlja u Vladi. Predrag Štromar i Milorad Pupovac osjetili su da ih Plenković bespogovorno sluša i sutra bi od njega mogli ultimativno zahtijevati i veće stvari. To bi poražavajuće djelovalo na birače HDZ-a i možda potaknulo njihovu snažnu apstinenciju na idućim izborima. Što se HDZ-ovih ministara tiče, oni su do kraja shvatili da su tek potrošna roba, da ih Plenković nije u stanju zaštititi. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković je nadasve oprezan političar, ali u nedjelju je izjavio da nema razloga za Kuščevićev odlazak iz Vlade, jer nije kršio zakone. Pa zašto bi onda Kušćević izletio? Stradao je zbog negativne percepcije i to je razlog da ne postoji ministar koji bi nakon ovoga mogao mirno spavati. Martinu Dalić premijer nije uspio spasiti, pod pritiskom je digao ruke i od političkog tajnika HDZ-a te je dvojba samo tko je sljedeći na redu. HDZ-ovci u Vladi bit će u statusu lovine i svaki put kad će čuti korake ispred svog ureda, pomislit će da im netko stiže priopćiti da moraju skupiti stvari, rezervne košulje i obiteljske fotografije. Zato što su Štromar i Pupovac tako naredili.

Nije, međutim, Plenković mogao zadržati Kuščevića u Vladi. Rastrojilo bi to parlamentarnu većinu, a pojedini mediji, koji ranije nisu bili neskloni premijeru, nastavili bi kampanju protiv njega. Kuščevića bi se stalno apostrofiralo kao dokaz da je HDZ ponovno duboko potonuo u korupciju. S takvom bi si percepcijom stranka trasirala put prema porazu na izborima za Sabor, a Kolinda Grabar-Kitarović bila bi primorana potpuno se distancirati od HDZ-a da bi njezina predsjednička kandidatura imala smisla. Plenkovićevi snovi o Bruxellesu, ako ih propusti realizirati u nadolazećim tjednima, bili bi vjerojatno uništeni. Kuščević je, unatoč svemu što to nosi sa sobom, morao van. I tu se sada pojavio scenarij, koji se navodno razrađuje u HDZ-u, a temljem kojeg bi se vrata, osim ministru uprave, pokazalo i HNS-u. Time bi se Plenković navodno potvrdio kao čovjek koji organski ne podnosi ultimatume. Nažalost HDZ-a, ovaj navodni scenarij prepun je rupa. U toj mjeri da je naprosto neupotrebljiv. Što bi bila krivnja HNS-a ako su na vrijeme upozoravali da Kuščević treba otići, a to se naposljetku i dogodilo? Zašto HNS, a ne i SDSS? Pupovac je proteklih dana bio i izravniji nego narodnjaci, poručujući Plenkoviću - ili Kuščević ili mi. Kako bi premijer opravdao izbacivanje iz koalicije HNS-a, a ostavljanje SDSS-a? Pritom nije izvjesno ni da bi Pupovac pristao na eliminaciju HNS-a i normalno potom surađivao s HDZ-om. Ali, kad bi se to i tako razvijalo, činjenica je da bez četvero zatupnika HNS-a, HDZ više ne bi mogao govoriti da im većina ne ovisi o prebjezima iz SDP-a i HSS-a. To je dosad bio glavni argument predsjednika Kluba HDZ-a Branka Bačića u vezi tih žetončića. Bez HNS-a, takozvana originalna saborska većina, formirana u lipnju 2017., pada ispod 76 zastupnika. Milanka Opačić, Ana Komparić Devčić, Zdravko Ronko bili bi ključ opstanka Plenkovićeve vlade. Varaju se u HDZ-u ako procjenjuju da bi im to poboljšalo rejting. Ne, nema Plenković na raspolaganju dobrih opcija. Čak niti onih koje bi mu bile manje loše.