Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
22. svibnja 2019.
Politički skalpel

kolumna DRAŽEN CIGLENEČKI Nisu krivi predsjednica i Bandić, krivi su Radeljić i Kalinić

Foto D. Lovrović
Foto D. Lovrović
Autor:
Objavljeno: 23. veljača 2019. u 21:17 2019-02-23T21:17:06+01:00

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ima malu političku moć, ali značajan društveni utjecaj. Kad je ona prošle godine podržala referendumsku inicijativu Željke Markić, bio je to jasan signal njezinim simpatizerima da je potrebno to potpisati i time pridonijeti ograničavanju nadležnosti saborskih zastupnika nacionalnih manjina. Jednako tako, predsjednica Republike puno je učinila da »Za dom spremni«, koji je nazivala starim hrvatskim pozdravom, postane društveno što prihvatljiviji. Jer, ako to tvrdi visoki državni dužnosnik, zašto neki Kinez na proputovanju kroz Hrvatsku ne bi smio vikati »Za dom spremni«.

No, prije tjedan dana je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da nije bila u pravu u vezi podrijetla tog pozdrava. Nije se, međutim, ispričala zbog toga što je ranije dovela u zabludu brojne ljude, naročito mlade, nego je svu štetu nastalu širenjem povijesne krivotvorine pripisala svojim neimenovanim savjetnicima. Oni su je, opravdavala se, pogrešno informirali. Bio je to žalostan primjer bježanja od političke odgovornosti za vlastiti postupak. Na glasačkom listiću nije bilo ime Mate Radeljića ili negog drugog predsjedničinog savjetnika, ona se kandidirala i dobila povjerenje građana. Sve što je napravila nakon preuzimanja dužnosti isključivo je njezina odgovornost i na osnovu toga će je Hrvati vrednovati na sljedećim izborima, kad također Radeljića, gotovo sigurno, neće biti na listiću.

Ali, nije ovo nipošto jedinstven slučaj pokušaja prebacivanja krivnje na podređene. Samo nekoliko dana poslije začudnog istupa Kolinde Grabar-Kitarović, njezin dobar prijatelj Milan Bandić, najveći opsjenar hrvatske politike, u jednom se danu čak dva puta poslužio istom metodom. Taj čovjek godinama prodaje priču da je alfa i omega Zagreba, da se ništa u gradu ne može dogoditi bez njegovog znanja, da je i najmanja sitnica posljedica Bandićevog delanja. Dosta mu Zagrepčana vjeruje i zahvaljujući tome on redovito pobjeđuje na izborima za gradonačelnika. No, u srijedu se Bandić, primjenjujući predsjedničin recept, prikazivao tek neznatnim kotačićem u upravi Zagreba. Da, on je potpisao zaključak o dodjeli Medalje Grada Zagreba bivšem jugoslavenskom diplomatu Budimiru Lončaru, ali, kako je rekao novinarima, treba Pavla Kalinića pitati zašto. Onog Kalinića koji je pročelnik gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Kakve veze on ima s, na kraju neuspjelim, odavanjem počasti Lončaru? Pa navodno je to bila Kalinićeva ideja. Ali, to je, naravno, potpuno nevažno, odluku je, pri valjda punoj svijesti, donio Bandić.

Kad su se, međutim, na gradonačelnika sručile (ne)utemeljene kritike zbog priznanja što ga je namijenio Lončaru, on je prst javno uperio prema Kaliniću. Na njega je htio preusmjeriti bijes Velimira Bujanca i pojedinih braniteljskih udruga. Kakav žmuklerski potez! Zaista bijedno.

No, Bandić se ne slaže s takvom ocjenom. Na Županijskom sudu je u srijedu još jednom inzistirao da je on zapravo nitko i ništa u Zagrebu. Sudi mu se zbog ugovora o gradnji basnoslovno skupih nadstrešnica na stajalištima gradskih autobusa i tramvaja, ali Bandić je u svom svjedočenju kazao da nema pojma što je potpisao, s obzirom da nikad ne čita dokumente. Krivi su oni koji su mu stavili na stol taj ugovor o nadstrešnicama. Bandić se, doduše, pohvalio da je tata Zagreba, ali je dodao da je uvijek na ulici, a ne u uredu, jer samo se tako, veli, dobivaju izbori. Užasavajuća je to i drska obrana. Zagreb ima gradonačelnika koji govori da su mu bitni jedino izbori i da u tu svrhu neprestano baza okolo, a da drugi za to vrijeme brinu o funkcioniranju grada i pritom materijalno nekome pogoduju. Bandić, dakle, kad mu je to politički i pravno oportuno, tvrdi da je fokusiran na stvaranje dojma da dela, a ne da doista dela. Neovisno o tome je li to istina, valja zapamtiti kako je Bandić lažnom proglasio sliku o sebi kao o gradonačelniku koji izgara na dužnosti od 0 do 24 i vodi računa o svakom detalju u Zagrebu, objašnjavajući da je to posao pročelnika, šefova odjela, direktora... Ako je tome tako, ako je on tek politička maskota, mamac za naivne građane, zašto uopće glasovati za Bandića? Logičnije je birati čovjeka koji će biti gradonačelnik, umjesto da sve prepušta nižerangiranim službenicima.

Zašto glasovati i za Bandićevu prijateljicu Kolindu Grabar-Kitarović, kojoj savjetnici presudno određuju za što će se zalagati? Čemu služi predsjednica Republike kojoj savjetnici bez izbornog legitimiteta nameću stavove? Nema to nikakvog smisla.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka