Politički skalpel

DRAŽEN CIGLENEČKI Ne, nije Bandić pobijedio, Bandić je gotov

Dražen Ciglenečki

Bandić više neće pobijediti niti na jednim izborima u Zagrebu, ovo mu je sigurno zadnji gradonačelnički mandat. Gotov je, ipak se previše toga nakupilo i većina Zagrepčana neće dopustiti da Bandić trijumfira i na sljedećim izborima



Mediji se dive zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Jaki čovjek politike uspio je prevariti svoje protivnike, na krajnje mutan način usvojen je njegov gradski proračun i idući su dan u glavnim hrvatskim novinama naslovi bili »Bandićeva pobjeda« i »Bandić razbio oporbu«.


Na Balkanu se uvijek slavilo ovakve tipove. Ali, loša je vijest za Bandićeve obožavatelje da on uopće nije pobijedio, Bandić je zapravo gotov. Povijest nas, doduše, uči da se dio birača u Zagrebu nikad ne može dovoljno podcijeniti.


Treba svakako imati na umu da su Bandića birali i nakon što je dva puta zaglavio u Remetincu i zaradio optužnice za teške zlouporabe položaja. Nadalje, valja se prisjetiti da je HDZ na lokalnim izborima 1997. prošao bolje nego na onima koji su se održali ubrzo poslije Oluje.




Premda je u međuvremenu Franjo Tuđman odbio sva četiri kandidata za gradonačelnika Zagreba što ih je predložila tadašnja opozicija na nacionalnoj razini, koja je u Gradskoj skupštini imala uvjerljivu većinu.


Birači su Tuđmanovo protudemokratsko ponašanje nagradili i nakon izbora 1997. trebala su mu još samo dva zastupnika da bi HDZ-u osigurao skupštinsku većinu. Nabavio ih je, a jednom od njih, Antunu Šporeru, država je zauzvrat obnovila vikendicu zbog čega je on kasnije dobio 18 mjeseci zatvora.


Neće, dakle, Bandić preko noći ostati bez podrške u gradu kojim vlada skoro 19 godina samo zato što mu se sudi za korupciju i što je oporbi prošli tjedan ukrao tri zastupnika.


Još će se on, unatoč krhkom zdravlju, politički batrgati. Ali, ta priča neminovno ide svom kraju. Bandić više neće pobijediti niti na jednim izborima u Zagrebu, ovo mu je sigurno zadnji gradonačelnički mandat.


Gotov je, ipak se previše toga nakupilo i većina Zagrepčana neće dopustiti da Bandić trijumfira i na sljedećim izborima. To je sve što je trenutačno potrebno reći o Bandiću.


No, nije on jedini krivac za sramotu koja se u četvrtak dogodila u Gradskoj skupštini. Odgovornost premijera Andreja Plenkovića tek je za nijansu manja. Riječ je o Bandićevom čvrstom političkom savezniku, lideru stranke u čijem je Predsjedništvu Andrija Mikulić, predsjednik Gradske skupštine.


Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković u nedjelju je izjavio da njegovoj stranci nije naštetila afera krivotvoreni sms-ovi. Ponosan je što simpatizeri HDZ-a politički ne misle vlastitom glavom i što im je moguće uvaliti doslovno sve.


Plenković vjerojatno procjenjuje da iz tog razloga HDZ-ov rejting neće biti niži niti za promil ni zbog svinjarije koju je Bandić proveo, a on prethodno autorizirao. I premijer je u pravu.


Ali, na nama je svejedno da uporno upozoravamo da se Plenković ne može praviti da nema nikakve veze sa zbivanjima u Zagrebu, jer on, eto, upravlja državom. Ne samo što je i Zagreb, naravno, u Hrvatskoj, nego je i Plenković, ponavljamo, politički potpuno isprepleten s Bandićem.


To znači da se predsjedniku Vlade moraju postavljati identična pitanja kao njegovom koalicijskom partneru. Što se tiče trojke koja je u Gradskoj skupštine iz oporbe prebjegla Bandiću i HDZ-u, najsumnjiviji je slučaj zastupnika Ilije Ćorića.


Ne samo da je on bio duboko svjestan da će ga se, kao i ostale koji su u Gradskoj skupštini i Saboru otišli Bandiću, tretirati kao ljudsku mizeriju nego je i dobro znao da će ga predsjednik HSS-a Krešo Beljak, ako glasuje za proračun, smijeniti s dužnosti glavnog tajnika koju je obnašao profesionalno.


Ćorić je imao mjesečnu neto plaću 13.200 kuna, službeni auto i mobitel. Velikoj većini Hrvata ovakva su primanja i povlastice naprosto nedokučivi. Pa ipak se Ćorić svega toga dragovoljno odrekao i odlučio pomoći Bandiću i HDZ-u.


Beljak ga je isključio iz stranke, danas je nezaposlen i u javnosti je predmet zgražanja. Jedino je logično zaključiti da mu je sve to debelo nadoknađeno. Možda Ćorić doista neizmjerno voli Zagrebu, ali ne može se živjeti isključivo od ljubavi. A kad je želudac pun, lakše je podnijeti i ako te netko pljune na ulici.


Zašto se okrenuo Ćorić i spasio Bandića i HDZ, itekako je pitanje i za Plenkovića. Jednako kao što je premijer točna adresa i za upite o zastupnicima koje je u Saboru Bandić iz SDP-a dovukao u svoj Klub, a koji su sada potpora njegovoj vladi. Ne može se Plenković nikako izuzeti iz Bandićevih pobjeda i razbijanja oporbe, nije on u svemu tome puki promatrač sa strane.