Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 4
Sutra: 19° 19° 4
14. listopada 2019.
Politički skalpel

kolumna DRAŽEN CIGLENEČKI Bernardić sužava ideološku osnovu SDP-a

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 15. veljača 2019. u 17:49 2019-02-15T17:49:57+01:00

»Za SDP nema nikakvog straha od alternativa jer mi smo jedina snaga na ljevici, a što se tiče centra, to je nešto drugo«, izjavio je samouvjereno Bernardić. To što je kazao itekako može imati utjecaja na SDP, ove se riječi nipošto ne mogu usporediti s Plenkovićevim vicem iz Dubrave. Bernardić, dakle, svjesno sužava ideološku osnovu SDP-a, prepuštajući politički centar Amsterdamskoj koaliciji, Daliji Orešković, HNS-u, stranci Pametno..

Premijer Andrej Plenković bio je u utorak navečer sjajno raspoložen i spreman za šalu. Došao je na proslavu obljetnice osnivanja HDZ-a u zagrebačkoj Dubravi i tamo ispričao da u Hrvatskoj samo stranka kojoj je on na čelu razumije Europsku uniju, da to ne uspijeva ni krajnja desnica ni cijeli lijevi politički spektar.

Naravno da Plenković zna da hrvatsko društvo, najviše zbog HDZ-ovog zazora prema vrijednostima koje se obično nazivaju europskima, danas ima vrlo malo dodirnih točaka s njemačkim ili danskim društvom.

No, prigodno je premijer svoje stranačke kolege odlučio počastiti sočnim, ali bezazlenim vicem. I prisutni su to tako sigurno i shvatili i nitko od njih nije kući otišao zabrinut da bi se HDZ ubuduće mogao zalagati za sve čemu su se tri desetljeća protivili.

Posve je, međutim, drukčija stvar s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem, koji je u ponedjeljak na Hrvatskom radiju zvučao smrtno ozbiljno dok je strogo pravio razliku između svoje stranke, koju je definirao ljevicom, i liberala u Amsterdamskoj koaliciji.

»Za SDP nema nikakvog straha od alternativa jer mi smo jedina snaga na ljevici, a što se tiče centra, to je nešto drugo«, izjavio je samouvjereno Bernardić. To što je kazao itekako može imati utjecaja na SDP, ove se riječi nipošto ne mogu usporediti s Plenkovićevim vicem iz Dubrave. Bernardić, dakle, svjesno sužava ideološku osnovu SDP-a, prepuštajući politički centar Amsterdamskoj koaliciji, Daliji Orešković, HNS-u, stranci Pametno...

Predstavlja to bitan odmak od mandata Zorana Milanovića, daleko najuspješnijeg razdoblja u povijesti SDP-a. U tih je desetak godina SDP, što je nekad bilo nezamislivo, u potpunosti bio ravnopravan HDZ-u, stranci koja za sebe tvrdi da je stvorila hrvatsku državu. Milanovićev svojevrsni ideološki eklekticizam bio je značajan razlog SDP-ove konkurentnosti bez presedana. Bivši predsjednik te stranke bježao je od toga da je oštro svjetonazorski omeđi.

Deklarirao se on dok je vodio SDP socijaldemokratom, ali i liberalnim konzervativcem, kalvinistom. Oni koji uglavnom ništa ne razumiju, kao i politički čistunci, kritizirali su ga zbog toga. A nije tu u pitanju bila samo Milanovićeva osobna vrijednosna raznorodnost nego i njegova ispravna procjena da ekskluzivno ljevičarski SDP naprosto ne može imati biračku podršku preko tridesetak posto i na izborima biti maksimalno kompetitivan. U Hrvatskoj nema toliko građana koji sebe smatraju isključivo ljevičarima. Ističući da je liberal, Milanović je privlačio SDP-u i one birače koji su izričito protiv HDZ-a, ali se uopće ne osjećaju ljevičarima.

Ne može se reći da se Bernardić u svojim javnim istupima ograničio na klasične ljevičarske teme. Često govori o položaju radnika, minimalnoj plaći i mirovinama, ali zastupa i prava ranjivih skupina poput homoseksualaca.

No, time je još manje jasno zašto inzistira da je SDP lijeva stranka, u opreci s centristima, nekadašnjim i potencijalno budućim koalicijskim partnerima. Sasvim je moguće da Bernardić misli da čini dobro SDP-u uvažavajući konstantne primjedbe da je ta stranka prestala biti ljevičarska. Nije se samo Milanović susretao s njima, čak se i Ivicu Račana, visokopozicioniranog dužnosnika Saveza komunista, sumnjičilo da zapostavlja radnike. Ideološki puritanizam nije sam po sebi problem.

Nekome je najvažnije čvrsto se držati političke linije i to je u redu. Ali, za hrvatsku stranku koja ima ambiciju pobjeđivati HDZ i doći u situaciju da obnaša vlast, pogotovo kad su posrijedi nasljednici SK, nije uputno legitimirati se striktno ljevičarskom. Jesu li uspješne opcije nastale upravo na premisi da SDP nije dovoljno lijevo orijentiran? Nimalo. Radnička fronta, Nova ljevica i Hrvatski laburisti razina su političkih marginalaca. Stoga Bernardić neosporno griješi ako vjeruje da pomaže SDP-u smještajući ga na političkoj sceni više lijevo nego što je to bio s Milanovićem.

Takav SDP je stranka za možda petnaestak posto glasova, na koliko je upravo i spao u anketama.

Znači to da se u SDP-u, osim smjene Bernardića koji je, premda su mu nastupi u Saboru sve bolji, izgubio političku relevantnost, mora dogoditi još nešto kako bi stranka vratila makar dio birača. Eventualno novo vodstvo trebalo bi SDP ideološki redefinirati, iznova ga pozicionirati kao lijevo-liberalno stranku. Apsurdno je da si SDP nameće cilj da se za glasove tuče s Radničkom frontom i istovremeno GLAS-u i Startu omogućava da se razmašu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.