Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
11. studenoga 2019.
Komentar Branka Mijića

kolumna Leti Tito s Poljane

Šibenska Poljana maršala Tita koja je preimenovana u Poljanu
Šibenska Poljana maršala Tita koja je preimenovana u Poljanu
Autor:
Objavljeno: 27. svibanj 2015. u 13:44 2015-05-27T13:44:00+02:00

Pobjednicima se ime nikada i ni na koji način ne može izbrisati. Poljičak i poljičci koji to pokušavaju učiniti skrnaveći grobove svojih predaka, trebali bi se ipak sjetiti prvog narodnog heroja, Rade Končara: »Milost ne tražim niti bih vam je dao!«

Maršal Tito više ne stanuje u Šibeniku. Tako su demokratski odlučili HDZ i šibensko Gradsko vijeće s 12 glasova »za«, od ukupno 25 vijećnika, pa dotični ima imenom i činom odletjeti s njihove Poljane.

  Tako su potomci onih 1.300 mladih Šibenčana, najbrojnijih partizana iz jednog jugoslavenskog grada koji su ostavili svoje kosti na Sutjesci boreći se protiv fašizma i nacizma, učinili žrtvu svojih predaka uzaludnom i suvišnom izbrisavši je iz memorije grada.

Jer, nisu se oni borili do posljednjeg daha u jednoj od presudnih bitaka samo za svog vrhovnog komandanta već i za slobodu pokoljenja koja dolaze.

  Baš kao što je svoj život nesebično dao Rade Končar, kojeg su Talijani 1942. godine strijeljali u tom istom Šibeniku, na Šubićevcu, jer se borio protiv talijanske okupacije Dalmacije, a čije je ime iščezlo iz naziva ulica, trgova, stadiona i škola po Šibeniku, Zadru, Trogiru i Splitu.

Sličnim povijesno potkovanim gradskim vlastima od Končara je bio miliji i draži Mile Budak, supotpisnik Rimskih ugovora kojima je NDH dao Italiji Dalmaciju kao nešto potpuno suvišno. I kojima bi sudeći po tome bilo draže da su ti gradovi zauvijek pripali katoličkoj, demokratskoj Italiji nego Titovoj, komunističkoj Jugoslaviji.

  Samo onda na znanje stanovitom Ivici Poljičku, predsjedniku šibenskog Gradskog vijeća, koji je očigledno kratki kurs povijesti završio dopisno kod svog stranačkog šefa Tomislava Karamarka, slijedeći svijetli primjer predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s Pantovčaka: kada se već odričete Titovog imena, biste i njegovih poginulih suboraca onda se odreknite i onoga što su vam ostavili u baštinu. A to je brat bratu pola današnjeg teritorija Hrvatske.

  U tom slučaju naravno da Poljičak i ostali poljičci koji danas pljuvačkom brišu Tita, Končara, partizane i antifašistički pokret ne bi bili nikakvi gradski vijećnici, niti bi imali priliku demokratski odlučivati kako će se neka ulica ili poljana zvati, jer bi ionako sve bilo odlučeno u Rimu i na talijanskom jeziku.

Baš kao što bi Rijeka bila podijeljeni grad poput Berlina, a cijela Istra Tršćanska provincija.

  Ne zanima kratkovidnog Poljička i poljičke da su se kao potomci strijeljanih i poginulih partizana antifašista svojom odlukom o brisanju Tita iz kolektivnog pamćenja svrstali u iste redove s potomcima talijanskih fašista koji i dan danas svojataju Dalmaciju.

Njihova je neofašistička organizacija CasaPound prije tri dana u svom pohodu na Goricu učinila isto, uklonivši s tamošnjeg brda kamenjem ispisano ime Tito. Ne zato što je bio diktator i komunist, već jer ih je vojno porazio pa su zbog njega ostali bez svega onoga što su stoljećima sebi prisvajali.

  Ne znaju ili ne žele znati to Karamarko i njegovi analfabeti povijesti koji mogu kada dođu na vlast izbrisati Titovo ime sa svih trgova i ulica, iz svih udžbenika, ali mu nikako ne mogu nauditi.

 Na koncu će svi oni i mnogi u koje se danas kunu završiti u ropotarnici povijesti, dok će svijet i dalje Josipa Broza priznavati prije i iznad svega kao pobjednika Drugog svjetskog rata, u koje spadaju i demokratske Sjedinjene Države i Velika Britanija, baš kao i komunistički Sovjetski Savez.

  A pobjednicima se ime nikada i ni na koji način ne može izbrisati. Poljičak i poljičci koji to pokušavaju učiniti skrnaveći grobove svojih predaka, trebali bi se ipak sjetiti prvog narodnog heroja, Rade Končara: »Milost ne tražim niti bih vam je dao!«.

  Vratit će se Valter...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.